SKICA-MATRICA-OTISAK
Gutam tvoje prste
i utapam se
u mrljama koje si ostavio
otiscima prstiju
dok sam spavala,
nesvjesna tvoje prisutnosti
i ništavila
koje vuče do točke usijanja,
do središta vriska
izgubljene večeri
potopljene noćnim morama.
Izvlačiš me udicom
i ubijaš
sidrom
kao da smo u nekoj
krvavoj igri
koju si pred san u šali osmislio.
***
O ČEMU MI ŠUTIMO?
Izgubljeni smo u počecima,
godinama koje nam
prolaze
dok ih pokušavamo uhvatiti
prozirnim prstima.
Hvatam oblake tvoje mašte
dok sanjaš da me poznaješ.
I vidiš.
Stojim u sjeni
mojeg ja
izmišljenog u tvojoj glavi
u noćima kad razmišljaš
da su naše istine iste.
Ali moraš shvatiti…
Moja istina nije tvoja istina,
a tvoja istina nije moja istina,
sve dok se naše istine
ne spoje
u jednu čarobnu laž.
***
IRIS SPAJIĆ, rođena 23.9.1993. u Osijeku, trenutno je asistentica na Filozofskom fakultetu u Osijeku, doktorandica na Poslijediplomskom studiju Književnost i kulturni identitet i (književna) prevoditeljica. Živi (posvuda). Život joj je, osim plesom, oduvijek isprepleten jezicima i književnosti, stoga čita i piše (poeziju, kratke priče i dramske monologe) na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, a u tim jezičnim kombinacijama i prevodi. Sudjelovala je u mnogim radionicama pisanja i književnog prevođenja, kao i na raznim književnim natječajima. Naizmjenično piše i kreativno blokira.
čovjek-časopis 