TJESKOBA
Titranje posljednjeg perca
zapelog za grančicu
napuštenog gnijezda
U studenom, dok puše vjetar
A perce je bijelo
i dirljivije od trepavica
Kavez oko pluća dok pogled pada
Niz prozor s 9. kata nebodera
Nepomično čekanje poruke:
Mama, sretno smo stigli
***
BRŠLJAN IZ ČAŠE
Bršljan si pelcala
u tatinoj čaši gemištari
i posadila u pupak
da prestaneš osjećati samoću
Postala si predator
nepomični vrebač
s injem u pogledu
Nanjušiš tuđu nesreću
i pohrliš spašavati
bez kucanja
Obožavaš biti
preblizu
svejedno ti je
bridi li ili boli
Tjelesnu neugodu
sakrivaš
iza uha
pa u ramena
ona više ne znaju
slegnuti
i označiti kraj
Ja sam šapat
ispod korijena bršljana
pokušavam reći
Hajde, presadi ga
u vrt
sjeverno,
uz kućicu s alatom
Ne uspijevam
uvijek me
iznova
zatučeš
kamenom
***
PRVOROĐENA
Cvrčkiću
Gepardova struno
Gromka petardo
Mačeto za slabosti
Vrtuljčice knjigomrzna
Sebična brezo
Sve manje smijem
Stanovati u tebi
***
ANA MILČIĆ HORVAT rođena u Zagrebu 1974. godine. Završila je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i specijalizaciju iz gestalt psihoterapije. Radi kao psihoterapeutkinja, supervizorica i trenerica za buduće gestalt terapeute. Otkad je shvatila da je pjesnikinja pohađala je radionice poezije kod Ognjenke Lakićević i Dorte Jagić, a trenutno je kod Zvonka Karanovića.
čovjek-časopis 