TRI PJESME SAIDE MUSTAJBEGOVIĆ

OPROST

Čudesna je tinta
Kojom ti pišem.
Iščezne kad god sam ljuta
Ne da mi da priznam
Prazninu
Niti da te pustim.
Nikad nismo završili partiju.
Mogla sam birati
Crne ili bijele
Ali grešku nisi praštao.
Pišem ti godinama.
Čim ispišem sebe
Tebi
U prsa se nešto useli.
Onda kažem: zaboljelo me
Ali ne osjećam ništa.
Mi emocije vakumiramo.
Ne plačemo
Ne znamo ni njihov žubor ušutjeti u sebi.
Niko ga ne čuje
Pa mi ne zamjeraš.
Pišem ti godinama
Pišem
Ono
Za šta nije bilo dana.
Ni života
U kojem bih ti rekla
Oprosti mi slabost
Oprosti mi tugu.
Oprosti što te nisam manje voljela.
Pišem čudesnom tintom
Nespremna da te pustim vječnosti
Bez oprosta.

***

NAKON SMJENE

Smjenjivali smo se
U kuhinji
Poslije jednačina.
Svakodnevno
Strpljivi u redovima
Uniformirani
Isto mirišući
Siti prije obroka.
Ne znam jesam li
U znanju ili neznanju
Kao Dali i Gala
Jela svoje ljubimce?
Opustjeli đački redovi
A kuhinja oglodana
Miriše još u sjećanju
Omeđena tišinom.

***

KIKOT

Riječ na riječi
Bješe dom
Dok su se riječi istinom mjerile.
Sada
U okatoj kući
Prazna pogleda
Tijela ne bujaju.
Ne drhte.
Nema u njoj ni ljeta ni zime.
U raskućeni dom
Ni studen, ni vruć
Bura još nanese kikot
zrikavaca.

***

SAIDA MUSTAJBEGOVIĆ rođena je u Prijepolju 1976. Istraživačica, pripovjedačica i pjesnikinja. Studirala sociologiju, novinarstvo i književnost u Sarajevu. Bila je novinarka, kolumnistkinja i urednica u nekoliko bosanskohercegovačkih medija, danas profesionalno fokusirana uglavnom na društvena i humanistička istraživanja. Istražuje transgeneracijske traume i narative koji se reflektuju u kulturnim obrascima Balkana te utjecaje i dosege angažirane umjetnost između dva svjetska rata ali i danas. Piše prozu i poeziju, u kojima se raznolikost i međusobno prožimanje bosanskog društva prepliću s umjetnički utjecajima. Bavi se i dokumentarnim filmom. Živi u Sarajevu.

fotografija autorice: Almin Zrno