ZNAČENJA
Dogodi se
Suha grana na putu
Zakrekeće glasom močvare
Štap na cesti izvije u ljuticu
Dobačene riječi
Pitome ovčice
Šarene lopte
Premećem
Razmještam
Dogodi se leptir
Bubamara točkasta
Donese mi daljinu
Od koje gradim kuću
Iznad oblaka gospodarim
Nepostojanim oblicima
Naseljavam malim sretnim ljudima
Nikada neću preskočiti ogradu
Jer ne umijem svijetu
Očvrsnuti značenje
***
LUBANJE U PLANINI
Dugačke niti trave šibane vjetrom
Svileno tkanje predu
Na izvoru planine
Među kamenim liticama
Konji u slobodnom trku
Kao da ne slute dolazak
Vidjela sam ranije
Kako umiru tijela
Ostaju prazne ljušture
Hodamo a ne prolazimo planinom
Među na kolce nataknutim
Lubanjama preminulih konja
Običaj je to pastira
Iz ogoljelih lubanja vijori
Snaga divljine
Na svilenom pokrivaču
Okamenjene kosti divljih konja
Grade planinu
***
NOSIM VRČ NA VODU
Nosim vrč na vodu
svako jutro.
Ponekad mutnu
udaram srcem
o drveno korito
da ju isperem.
Svako jutro
nosim zlatnoj ribici
sto želja,
a sve su jedna.
Ona me iznova vraća.
Još me ne poznaje
jer nikada ne molim za sebe.
Svako jutro vraćam se
vrčem punim vode
moliti
da se od mene napije.
***
PATETIKA
Oblačim patetiku
kao bež kostim od šantunga
(skrivam izgrebene noge
od spuštanja prečacima) i šešir od grimiza.
Nošena patetikom pojavit ću se
iza okuke, pod stijenama, nad morem,
jer moram vidjeti onaj tren
kada snijeg napada sve do obale
i neprohodan je život osim tvoj mali dio,
u kojem sjediš i sjediš i sjediš i gledaš u vodu.
Ako svučem patetiku samo smo figure što plutaju
pod suncem nesposobne da ga maknu sa zenita
i što se više trudim i odlazim, sve sam dublje ukopana
kao kornjača u pijesku, u patetično beskrajnoj trusnji.
***
OVDJE NEMA NIČEGA ZA VAS
Zagreb je veliki grad
Nešto ćete naći
Ali ovdje nema ničega za Vas
(Jer naša je veličina
obrnuto proporcionalna
veličini Vašega broja)
Pogledom povećava udaljenost
Glasom ovija oko nas
Svilu nedostupnosti:
Bilo nam je drago
Navratite još koji put
I ja bivam prognana u geto
Zavičajnih književnika
Tamo razmjenjujemo riječi
Odjevene u oprave
Od kostrijeti provincijskih dana
U ljepotu jednostavnih ushićenja
I patetičnih osjećanja
Krugovima opasani
Nadmećemo se
U nedodirivanju
***
MIRJANA MIKULEC rođena je 1959. u Zagrebu.
Kao diplomirana ekonomistica radi u struci. Živi u Oroslavju.
Poeziju na standardnom hrvatskom jeziku i kajkavštini piše od osnovnoškolskih dana, a od 2001. sudjeluje na književnim susretima u Hrvatskoj i regiji. Pjesme i priče objavljuje u časopisima (Poezija, Riječi, KAJ, Hrvatsko Zagorje) i na portalima. Autorica je četiri zbirke pjesama: Koordinate postojanja, Raspukline, Stope, Nosim vrč na vodu, kao i zbirke kratkih priča Piši mi.
čovjek-časopis 