PRAZNINE
1
Niko više ne kupuje knjige. Želja i ja ispred knjižare
potežemo rakiju iz čokanjčića. Iako zgodna konobarica
i po hladnoći preko trga pređe u miniću, kod nje više
ne naručujemo. Kreten od gazde je nekako zaključio
da mu je posao krenuo i podigao cijene. U papagajski
žutom kaputu i s očima bez nade u perimetar ulazi
crnomanjast migrant i zaobilazi nas. Pas lutalica je
njuškao pred vratima kafane – ništa ne zna o napuhavanju
cijena. Sa studenim vjetrom od jezera javi se sjećanje na
sina.
Bela mi je skotna, kaže Želja, poteže, i topće nogama
u mjestu. To mi je oko stotinu maraka po štenetu. Posvađali
smo se i ja sam ga, onako očinski, odalamio – i to je
bilo to – prije šest godina! Sedam!?
Lutalica sad zapišava džamijski zid i loza se izvija ka
zrnu graška. Poznanik, rudar, rekao mi je da zbog
crpljenja slane vode cio grad lebdi nad prazninom.
Sutra će biti toplije, velim, pogledam u prazninu i krenem.
2
Nakon nepoznatih strepnji i čudnih strahova, poslije
priprema i skica, svakonoćnih razmišljanja,
potkradanja poznatih karaktera i ličnosti koje si sretao,
konačno odlučuješ, i kao vrijedan i organiziran
tat, ustaješ u pola šest ujutro, kuhaš čaj i jedeš
svoju corny čokoladu. Eto, konačno si pred tom
iskričavom prazninom i tipkaš, zapisuješ
i brišeš zapisano. Ispod prozora žuri pospani
prekarijat (ti za hljeb zarađuješ popodne), zavijaju
sirene policijskih egzibicionista, vrište alarmi hitne
pomoći i zaljubljeni školarci tipkaju poruke na kiši.
Ti brišeš riječi i znakove, kratiš rečenične nizove,
oblikuješ pasuse. I tako svaki božiji dan, godinama
neprestano – sve dok ne bude gotovo.
Nakon svega, završavaš i zbacuješ taj teret s duše.
Poslije, sve je isto. Ništa nema smisla i ništa ga ni
imalo nije.
A onda u ćošku iznad pisaćeg stola ugledaš paukovu
mrežu, veliku i prostranu. Na vrijeme si je ugledao,
jer skoro da je do tebe sišla. Pauci noću traže vodu
i uvlače se u nos i usta, najviše u djetinjstvu, kada se
najčvršće spava. Odjednom shvatiš da su te formirale
stotine i stotine grama sirove paučevine i da ništa
drugo i nisi mogao raditi, nego po tom unutarnjem
moranju plesti iz sopstvenog tijela. Sve što ti je za to
trebalo, bila je praznina.
I sad čekaš.
Samo glad ima smisla.
3
Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! (Mt 7,7-8)
Otoplilo je. Kratkim ulicama između natiskanih
udžerica mirisi vode, blata i mokrih iva. Želja je
prodao dva šteneta, a ja sam sinu poslao drugo
pismo. Prvo možda nije vidio, možda ga nije
razumio, a možda ga je i povrijedilo?
Možda sam od njega tražio previše, moguće je i da
je pomislio da mu se s visine obraćam. Više mi ne
vjeruje?! Ovo sam zato natrpao lijepim stilskim
figurama, uvezao blagim glagolima, i ništa nisam
tražio. Sad svaki dan provjeravam svoj drugi profil.
(Na onom pravom me blokirao.)
Ali, kad bi i on imao drugi profil, novo ime, nas dva
bismo onda kao dva puža golaća mogli pružiti
rogove jedan ka drugome i povijest početi ispočetka.
Samo obostrana laž bi nas mogla spasiti.
Neko je reko ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete!, smije
se Želja.
Konobarica u miniću pored džamije pronosi dvije
čašice s rakijom.
***
NEDŽAD IBRAHIMOVIĆ završio je Pedagoški fakultet u Osijeku i televizijske studije na Media-akademiji u Hilversumu (Nizozemska). Utemeljivač i glavni i odgovorni urednik časopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Difference (www.nedibrahimovic.com). Nagrađen prvom nagradom Fondacije za kinematografiju BiH za scenarij za igrani film ”Kuća na otoku”. Nagrađen nagradama Fondacije za izdavaštvo BiH za knjige pjesama ”Mala povijest smrti i pisanja” (2016) i ”Obiteljske i druge strašne pjesme“ (2020). Objavio romane ”Inkapsulirana tijela“ (Buybook Sarajevo 2014) i ”Kuća Teodore K” (Fraktura Zagreb 2019), knjigu putopisnih eseja ”O poeziji, pticama i drugim varkama – Američka predavanja” (Rabic Sarajevo 2011) i knjigu filmskih kritika i eseja o bosanskohercegovačkom filmu ”Bosanske filmske naracije, dokumenti o raspadu” (Bosanska riječ Tuzla 2012). Živi u Tuzli.
čovjek-časopis 