U TVOM VRTU
Ti možda i ne slutiš,
dok brda spavaju
pod zvijezdama,
da ja šetam tvojim
modrim vrtom tragajući
za davnom blizinom.
Gledam u prozore
neosvijetljene,
iza njih su tvoje oči
u svome drijemežu.
Iziđi
iz svoje muške jazbine!
Pa da poput bilja polegnemo tlima
i ne govorimo ništa!
Izranjavaj zrak oštricama
svojih očnjaka i prstiju!
Pa neka do zore
iz ove krvi s usana
nanovo poniknu
moja i tvoja samoća.
***
NA OBALI BREGAVE
Ti i ja,
Stojimo razdvojeni na sred ovog
lakomog i bešćutnog svijeta.
Naši su pogledi mostovi
kojima se po tisuću puta poljubimo.
A voda koja teče među nama
buljuci su naše nerođene djece,
koje u pogledima svojim i
u stihovima začinjasmo.
***
TVOJE LICE
S večeri,
u nemirnu vrtu ovog tijela,
tvoji prsti prebiru mlade cvijetnjake,
koji se pod tim glasnicima svjetla
kao krijesnice upale.
Sva ustreptala šapućem:
Najsjajnija zvijezdo noćnog neba,
čeznuh za tminom samo da bih
lice tvoje sjajno ugledala!
Zvjezdano nebo je najveća zagonetka,
a ti si, Siriuse, ljubavni stih kojeg mi je
poslao Bog.
***
AZEMINA KREHIĆ iz Ljubuškog rođena je u listopadu 1992. godine u Metkoviću. Zastupljena u brojnim časopisima i na brojnim portalima, i u zbornicima. Višestruko nagrađivana za svoju poeziju.
Na internacionalnom festivalu književnosti i poezije “Castello di Duino” 2019., među aplikantima iz preko 70 zemalja, ušla je u uži krug od 10 najboljih pjesama sa poemom “San” prevedenom na francuski jezik.
Dobitnica je treće nagrade “Slovo Gorčina” za 2020. godinu.
čovjek-časopis 