NOĆU IZ MENE IZRASTAJU DJECA
odrastamo
moje prijateljice odrastaju
iz njih izrastaju novi ljudi
moje prijateljice se zaobljuju
dobivaju trudničke knjižice
prestaju pušiti i piti
njihovi ih muževi drže za ruke
i oko stomaka
s novim mislima u glavama
s drugim srcima u sebi
one mijenjaju navike
imaju nove strahove
i nove aplikacije
kupuju krevetiće i ormare
život je stigao
valja ga raspakirati
moje prijateljice rađaju
male zbunjene glave
izgužvanih obraščića
iz njihovih utroba izrastaju
sićušni dlanovi
mekani nosići
novi svemiri
one ih izmorene dočekuju
u zagrljaj
nadijevaju im imena
hrane ih svojim mlijekom
one više ne spavaju
one zarastaju
moje prijateljice
odrastaju
ja spavam dobro
oko sedam sati svake noći
spavam dobro i
sanjam svoje sinove
i kćeri
sanjam ih sićušne u stomaku
sanjam njihove krupne oči i sitne uši
sanjam ih lijepe u šetnji
te bebe leže sa mnom na krevetu
one jedu moje mlijeko
gledaju me u oči
promatram sićušne usne
oko svoje bradavice
to je moja kći
držim neke malene prste u ruci
to je moj sin
moja djeca postoje samo u snovima
noću, dok svi spavaju
ja im nadijevam imena
laku noć, arsene, tiho pjevušim
dobro jutro, mašo, blago dočekujem
jedi, jakove, da budeš jak
nu na ni na, spavaj emina
uspavljujem ih tako maglovite,
svoje daleke kćeri
nečujne sinove
svoju djecu s one strane svemira
spavajte mili
ostavljam ih u svijetu od plahti i zvijezda
snene i nepostojeće
djeco moja
ovdje vas ništa dobro ne čeka
***
USPAVANKA
cijelog sam djetinjstva
smišljala uspavanke
iskradala bih se noću
skrivala na uglu ulice
nakupljala sam mrak u uškama
tišinu pod kapcima
nosila sam taj mir kao amajliju
ili bodež
važno da štiti
cijelog sam djetinjstva
smišljala uspavanke
ljuljuškala sam svog oca
u naručju
njihala sam njegove šake
u malenim dlanovima
nu na, ni na, spavaj tata
dodirivala sam nježno
njegove kapke jagodicama
kada je držao pištolj,
držala sam njegove podlaktice
pusti tata, umiri se
kada je povlačio okidač,
povlačila sam njegove nogavice
umiri se tata, pusti
kada je pohmanitalo pritiskao gas stopalima
hvatala sam njegova tvrda koljena
nemoj tata, gdje ti je kočnica
kada je probijao prozore svojim glasom,
ispreplitala sam sitne prste
s njegovim glasnicama,
primala ih kao uzde konja
ššš tata, ššš
kad su mu oči buktile,
gasila sam ih polagano,
zažmiri tata, straše me tvoje oči
vidi, i ja žmirim
vatra je polako prelazila u mene
kada su mu dlanovi letjeli dnevnom sobom,
odzvanjali na stolu, na tanjuru, na obrazima,
ja sam ih lovila kao leptire u mrežu,
htjela sam ih skupiti sve sve sve
i pustiti da odlete
kada bi se tata pretvorio u potres,
zagrljajem sam grabila tektonske ploče,
disala sam što sporije,
ne bi li se ploče za trenutak samnom umirile,
cijelog sam djetinjstva
smišljala uspavanke za glasnog diva
voljela sam ga najviše dok je spavao
na njegovom je uzglavlju uspavan hrkanjem
opušteno spavao i moj strah
na mjestu odmor
mišići voljno
zidovi topliji
podovi mekši
cijelog sam djetinjstva
sanjala mir
***
Zovem se MARTA DŽAJA, imam 26 godina. Studirala sam u Zadru, Brnu i Moskvi i postala magistra ruskog jezika i književnosti i sociologije. Radila sam kao nastavnica ruskog, sociologije, voditeljica kreativnih radionica, konobarica, prodavačica, pizza majstorica, itd. U svom novootvorenom obrtu za poučavanje nastojim kvalitetno i kreativno poučavati ruski jezik. Volontirala sam i trenutno volontiram u raznim udrugama (Udruga mladih u Đakovu, Književna udruga Ludens u Zadru, Udruga za promicanje urbane kulture u Đakovu, Zasadi stablo, ne budi panj!). Izrazito volim postojati, neozbiljno shvaćati konvencije, čitati, pisati, glumiti, saditi i jesti biljke, piti i plesati, raditi na zemlji, promatrati mjesec i beskrajno dugo šetati šumom. Trenutno podjednako želim pripremiti rukopis za zbirku poezije, kupiti samohodnu kosilicu i jedno cijelo jutro prodisati uz ocean. Moju poeziju zasad možete pronaći u časopisima Zadarska Smotra, Nova Istra, Poezija, na internetskim portalima Strane i Čovjek-časopis te u zborniku Tragovi u snijegu: Sjeme za budućnost.
čovjek-časopis 