VIŠETOČJE
Zbog tebe bih mogla
ostaviti sve
Otići usred rečenice
I postati nedovršena
Sakrila bih se u slova
Koja rijetko izgovaraš
Samo da budem
Dio tvog vokabulara
Ne moraš me primijetiti
Mi smo se odgojili
Naučili govoriti se
Ja sam te voljela više
Ti si stavljao točku na nas
A ja bih nadopisala
Točka točka točka točka točka
Samo da postoji sutra
………
***
DVOTOČJE
Voljela sam dvotočku
(Samo na tren)
Uspravno koračaš zbijen
U dva epicentra.
Bio si moje prošivene misli
Stanka i udah.
Na kraju rečenice sve ima smisla:
Objasnio si me kroz dvije zjenice.
Sačinjeni smo od istog skupa riječi
Kad te dodirnem –
upio si me u jeziku
Nabrajam rebra kao upravni govor
Ne mogu te pretvoriti u točku
Razvijaš priču – ne ostaješ u njoj
Iza tebe ostaju : riječ, riječ, riječ
Nepomične kao leš.
***
POSTAJEM RIJEČ
Mjesec je noćas izglodana kost
U grlu mi zapinju k, r i h
Slova ne pripadaju
djevojkama koje trče.
Spaljena trava.
Prabaka je posadila kupinu mjesečarku
Riječi su nepomične
Želim biti poput njih
Zapeti nekome u grlu
Rečenica je doživotna kazna.
Mjesečarim u haljini otpornoj na vatru
Prelamam se preko jezika
Bojiš se uzviknuti me.
Zglobovi su zauvijek tihi
Kao krhkost.
Mjesec je noćas znamen na oku.
***
UPITNIK
Iskrivljena kralježnica
Nadvijena nad licem
Kapljica na obrazu:
Tuga kao točka.
dječak na vrhu hrasta
skoči s grebena u more
Priznaj: nisam dobro
Postani hrabar
Dovoljna je riječ da pitaš
Izglačat ću svoje tijelo
Leći pored tvojih nogu
Ispisat ću se kao rečenica
Ljubav je pitanje
Glas se penje prema mjesecu
Zagrljeni kao kraj zagonetke
Skrivamo odgovor
Nakon tebe slijedim ja.
Kraj pretvoren u nastavak.
***
KOSA CRTA
Imam skoliozu
Pretvaram se u svoju baku
Krivim se prema tvom tijelu
Orhideja se naslanja na sunce
Roze kvačice na stabiljci
Knjige ukošeno čekaju na polici
Ne mogu biti uspravna
Jer živim u potkrovlju
Na kraju svakog stiha
Gubim svoju formu
Strofa ispisana u redu
dvije riječi koje se dijele.
Ti i ja značimo isto:
Pretvaram se u zalazak sunca
Na tvojim obrazima
Protežem se
na dvije vremenske jedinice:
Sumrak koji guta noć.
Ja sam na rubu stoljeća
Slamam ih
I živim u svakom datumu
Na tvom kalendaru.
Ti kosa crta ja
jedno
***
RAJNA RACZ rođena je 1997. godine u Zagrebu. Diplomirala je Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i trenutno je na studentica na Doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i na petoj godini Kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ove akademske godine režirala je svoje dvije profesionalne predstave: Nepoznata iz Seine koja igra na repertoaru Teatra &TD i Patnje mlade Hane za otvaranje festivala Prvi Prozak na Vrh jezika. Bila je asistentica Matiji Ferlinu na europskom projektu Sad sam Matthaus.
Ove je godine uz to napravila dva ispita na Akademiji dramske umjetnosti: Katastrofu prema novelama Janka Polića Kamova i Mačuš i Čavalica nastalu po istoimenom 17stoljetnom spjevu Vlaha Skvadrija. Trenutno priprema predstavu Mornar prema drami i poeziji Ferdinand Pessoe u koprodukciji umjetničke organizacije Ruper i Teatra ITD koja će imati premijeru u studenom ove godine.
U svojem umjetničkom i znanstvenom radu trenutno se bavi aspektima tijela, traume, percepciji majčinstva, ritualom u izvedbi i katarzom.
čovjek-časopis 