ELVIS NA TERASI
Elvis na tvojoj terasi
zanosno pleše
i terasa se
transformisala
u Las Vegas –
provjereni scenario
onoga što dolazi
nakon vrhunca
Kapi znoja klize
niz stomak
posmatrača
Elvis na terasi
svjestan je svega
Mrda kukovima
i uzvikuje
ono što ga je naučio
Little Richard
whop bop b-luma
b-lop bam bom
u tvojim je gaćicama
tutti frutti
Uzimaš telefon
okrećeš moj broj
Pokušavaš smiriti glas
ne želiš da znam
Govoriš kako
ovako više ne može
Vrijeme je
da se Elvis preseli
na moju terasu.
***
NEBODER U SANTO DOMINGU
Veliki otmjeni mravinjak
u kojem žive ljudi/mravi/žohari
vertikalno je čudo
koje prezire pčele i oblake.
Zaštićen svetcima posljednjih dana
pozicioniran je najbolje moguće:
preko puta parka
u kojem je konzervatorij.
Meditirajući svakog 7. sumraka
prepuštam se pobjedi rasporeda.
Ostatak vremena te smiruju
studentski vrijedni pokreti ruku
žamor, obline i zvuk trube
nakon što sunce zađe.
Tako se u potpunosti zaboravlja
hacijenda jedne od ranijih Amerika.
I to je moguće sve dok te odraz lica
u staklu prozora ne podsjeti
na fenjere ponoćne terase
na brzinu crnorepe iguane
i život bez instrumenata
na zavjere u ljubavi
i usamljenost koralne zmije.
Vidio si ih kako bezbrižno plešu
na samoj ivici vulkanskog grotla.
To je slika uz koju se često budiš.
Uznemirujuća svakome, ali tebi ne.
***
CAFÉ “ESCO BAR”, 2020.
U sjeni drveta na plaži
slušam svijet –
bosonoga djeca trče
i pijesak vrišti
pod njihovim stopalima.
Tišina nije put do spokoja,
kažem stablu
pa se brzo vratim
brojanju gutljaja
kroz nevidljivi i zarazan smijeh.
Nevidljivo je i smrtonosno
kihanje koje slijedi,
naredna je misao
koju eliminišem
bez milosti, prelazeći na
novu: Djeca su sretna, sunce
i oblaci su u simbiozi
jezici se isprepliću
za šankom
vješto poput
načina kojim barmen
u znak primirja s danom
priprema tvoje naredno piće
***
STARI MANGO MAN
Na ulici se ništa ne dešava.
Stari prodavač voća
i dalje nudi
najbolji mango u gradu.
Poklanja mi avokado
i malu bananu
slađu od svake
koju sam ranije probao.
Radi to bez osmijeha
ne ostavljajući
mogućnost odbijanja
iako je prodavnica
na dva kotača
osuđena na propast.
Obojici nam je jasno.
Njegovo grubo lice
me ne plaši
i ima sve moje simpatije.
Neki samo uz pomoć očaja
mogu izgraditi
ono što imaju
i što će, poput spomenika
ostaviti iza sebe.
Na ulici se ništa ne dešava
ali me glas izdaje.
Uzima cigaretu
kao da mi čini uslugu
promatrajući plamen
među prstima
izgovara
kamene riječi:
Na ulici se ništa ne dešava
i moj je posao jednostavan.
Ali, zapamti, tamo je!
Otvara se
poput cvijeta.
Cvijet jesam, pa znam.
***
PREKRIŽENI ŽIVOT
Tvoje noge oživljavaju
uvod u noć
u kojoj dijelimo rijeku
i gubimo obale.
Iz daljine se probija pjesma
na nekom od jezika
koje smo morali naučiti
da bi preživjeli.
Čujem svoj glas
i zaboravljam susrete
koje je magla izjela.
Jedna se ptica šarenog perja
čudi očaju i neutješnosti.
Bez glasa u službi bojkota
bio sam siguran
da je sve jasno.
A evo me opet na žici –
objašnjavam se
i prepirem sa pticom.
Naručujem pjesmu za nas.
***
MEHMED BEGIĆ rođen je u Čapljini 1977. godine.
Osim u rodnom mjestu živio je i školovao se u Mostaru, Sarajevu, Barceloni i Managvi. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Kolaps.
Njegovi prijevodi pjesama Leonarda Cohena objavljeni su u knjizi “Moj život u umjetnosti“, izabrana poezija i pjesme (Alternativni Institut, Mostar, 2003.). Uvršten je i u knjigu razgovora i odabrane poezije “Jer mi smo mnogi“, pjesnika Marka Pogačara.
Sarađivao je sa bendom Vuneny, kao i sa mostarskim kantautorom Sanelom Marićem Marom. Piše za Žurnal (Sarajevo), portal Abrašmedia (Mostar), Blesok (Skopje). Sa Damirom Šodanom prevodi hispano poeziju (Raúl Zurita, Leopoldo Maria Panero, Roque Dalton, Mario Benedetti i Ernesto Cardenal – samo su neka od imena u zajedničkoj prevodilačkoj bilježnici).
Kontinuirano sarađuje sa multi-instrumentalistom i producentom Nedimom Zlatarom, a dosadašnji rezultati zajedničkog rada objedinjeni su na dva albuma, na kojima se uglavnom žanrovski neodredivo, isprepliću muzika i poezija.
Begićeva posljednja adresa je na karipskom ostrvu La Española, Santo Domingo, Dominikanska republika.
Bibliografija:
Čekajući mesara (Alternativni institut, Mostar, 2002)
Pjesme iz sobe (Frakcija, Split, 2006)
Savršen metak u stomak (Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2010)
Знам дека знаеш / Znam da znaš / I Know You Know (Blesok, Skopje, 2012)
Sitni sati u Managvi (Vrijeme, Zenica, 2015)
Opasan čovjek (Buybook, Sarajevo/Zagreb, 2016)
Vrijeme morfina (Kontrast izdavaštvo, Beograd, 2018)
Pisma iz Paname: detektivski jazz (Red Box, Beograd, 2018)
Hipnoze (LOM, Beograd, 2019)
Nesvrstane pjesme (Buybook, Sarajevo, 2019)
Divlja tama (Treći Trg, Beograd, 2020)
Pisma iz Paname (dopunjeno uređeno izdanje, Vrijeme, Zenica 2021)
Pauk u meskalinu (VBZ, Zagreb 2021)
Zajedničke zbirke pjesama:
L’Amore Al Primo Binocolo (Brescia, 1999) w/ Nedim Ćisić, Marko Tomaš and Veselin Gatalo
Tri puta trideset i tri jednako (Mostar, 2000) w/ Ćisić and Tomaš
Film (Mostar, 2001), w/ Lukasz Szopa
Ponoćni razgovori (Mostar, 2013) w/ Marko Tomaš
Diskografija:
Savršen metak (Basheskia & Edward EQ, Studio Hit 2015)
Opasan čovjek (Basheskia, Periskop Records 2017)
Mrežna stranica: http://madvibratingsand.com/
čovjek-časopis 