književna premijera: ZBIRKA POETSKO-PROZNIH DIJALOGA MELIDE TRAVANČIĆ “ULAZ U PRAZNINU”, Lijepa riječ, Tuzla, 7/2021, izbor

5.

– Ako se u umjetnosti ponavljaš ona postaje dosadna. Kao i život.
– Rituali su zapravo odgovori, jer iz toga nastaje nešto dublje.
– Misliš da stvari treba ponavljati?
– Da. Ponavljanje je prepuštanje izazovu.
– Osluškujem. Ispisujem refleksije.
– Čega?
– Sebe. Svijeta. Svijeta. Sebe.

***

16.

– Tvoja poezija prepuna je ogledala.
– Nastojim osvježiti viziju.
– Kakvu viziju?
– Prošlosti. Zato je u ogledalu svaki trenutak dragocjen.
– U ogledalu nema ništa. Samo tvoja slika.
– Ali to nisam ja.
– Šta ti vidiš kad pogledaš u ogledalo?
– Realnost. Ona privlači oči protiv moje volje.
– Šta pokazuje realnost?
– Novogodišnje ukrase.
– Kakve novogodišnje ukrase?
– Na koje niko ne obraća pažnju.

***

37.

– Šta radiš?
– Sjedim u mraku.
– Klatiš li se naprijed-nazad?
– Ne.
– Pa kakvog onda ima smisla sjediti u mraku?
– Oblikujem novi svijet.
– Iz njega isključi sebe i mene.
– Zar mi postojimo?
– Ako prsti klize po tijelu onda se bojim da postojimo.

***

48.

– Mislim da treba da prekinemo razgovor.
– Zašto?
– Zaljubit ću se u tebe. Ne bih ti to oprostio.
– Budi oprezan s riječima.
– I ti budi oprezna.
– Kakva igra!
– Šta?
– Dijalozi.
– Igra i ljubav prema jeziku. Šta znači pisati kratke priče?
– To vi kritičari trebate znati.
– Ono što ti kažeš treba postati mjera stvari.
– Govoriš kao zaljubljeni čovjek. Isključuješ razum.
– Kakva igra!

***

52.

– Piši mi o pjesnikinjinoj historiji ljubavi. Voljela si? Bila voljena?
– Misliš da je to zanimljivo?
– Nikada, ama baš nikada ne zaboravljam da si pjesnikinja.
– A to znači?
– Da me to izdvaja od drugih. Ili bih volio da je tako.
– Opasan govor.
– Za tebe. Za mene je to jezik ljubavi.
– A ljubav nije opasna?
– Opasno je biti bez nje.

***

63.

– Napisala sam pjesmu.
– O čemu?
– O križu, bogu, riječima i vođenju ljubavi.
– Pošalji mi.
– Strahujem da te ne prepadnem.
– Zašto?
– Nisi ti pjesnik, ti si kritičar.
– Izbezumi me. Neka znam s kim sam igru započeo.
– A strah?
– Budi mimo straha.

***

65.

– Ovi razgovori me odvedu daleko od stvarnosti.
– Kamo?
– U jedan magični svijet.
– Šta u njemu postoji?
– Samo dvoje ljudi koji razgovaraju.
– Metasvijet.
– Nastao kako?
– Između poezije i erotike.

***

MELIDA TRAVANČIĆ doktorica je humanističkih nauka iz oblasti književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku i naučne radove.
Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Federalne fondacije za izdavaštvo. 
Njene pjesme i priče objavljene su u zbornicima i antologijama u BiH i regionu, a poezija joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, persijski i mađarski jezik.
Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019.
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).
Sudjelovala na više književnih festivala i međunarodnih naučnih skupova i konferencija na kojima je izlagala radove o književnosti. Objavila je više od dvadeset naučnih i stručnih radova, kao i radova iz oblasti književne kritike.
Članica je PEN Centra BiH. Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.
Dugogodišnja je suradnica IK „Lijepa riječ“ iz Tuzle.