Nedeljom idemo na groblje.
Nеko je spustio školjku na očev grob.
U vječnosti sluša more, ne znam šta bi drugo tamo radio.
Uveče stavljam masku od gline podsjeti me na zemlju iz svježe iskopanih grobova.
Ponedeljak je stresan dan, osjetimo se više živima.
Utorkom idemo na pijacu, trpamo zelenilo u pletene korpe,
potapamo ga u sodu bikarbonu, isisaće sve otrove.
Šta je sa nagomilanim otrovima u nama?
Savjetuju da pijemo varikinu
ubiće sve moderne viruse.
Svijet je otišao bestraga.
Srijeda je srećan dan.
Kupujem cvijeće od bake na uglu, neprskano je, napominje.
Priređujem zabavu da prikrijem tišinu hrleći u četvrtak u kojem čekamo vikend.
Željni smo djece, dan nas usisa, sažvače i ispljune.
Petkom smo opušteni, lijeni, sutra je vikend.
Subota je porodični dan, lijep dan, ponekad od njega ostane samo buka i bijes.
Nedeljom idemo na groblje.
Ponedeljak je nova srijeda,
utorkom kupujemo trešnje, sad im je sezona.
Gdje je nestala trešnja mog djetinjstva, posječena zbog gradske infrastrukture?
Neprskanu trpali smo u usta dok nam se njena krv slivala niz tijelo,
Crve nismo vadili, sad plutaju po našim želucima smiju nam se,
nedeljom na groblju svete se pod zemljom.
Nedeljom uveče u čistoj posteljini sanjam tvoje duge prste koji mi prolaze kroz kosu
na bedra ne prelaze,
grijeh je i pomisliti na to.
Nedeljom idemo na groblje.
MILANKA BLAGOJEVIĆ (Banja Luka, 1982.)
čovjek-časopis 