SJEVERNO KRALJEVSTVO
– otišao je u sjeverno kraljevstvo
– i sumnjam da bi zamjerio što
– njegov odlazak ovdje opisujem
– poput kakve smrti jer će zbog skupih letova
– ali povoljnih vjetrova kući otići putem vode
– i tek onda kad će dolaziti s kovanicom ispod jezika.
– otišao je uvjeren kako je na sjeveru
– itekako potreban i nije bio u krivu.
– odmah po slijetanju dobio je posao radiologa
– u bolnici blizu Stockholma i čini se
– zbog uobičajenog sindroma posve zaboravio
– činjenicu da ga je sjeverno kraljestvo otelo.
– neobično zanimanje, gledati strancima u kosti,
– ali to bi radiolog mogao reći i za ono što radim ja.
– kad bolje razmislim, između nas nema velikih razlika
– jer obojica promatramo osjenčane dubine u ljudima
– i inspiraciju nalazimo u velikim lomovima.
***
MEDITERANSKA KUHINJA
– niski krov naše mediteranske kuhinje
– natjerao nas je da kuhamo na koljenima
– i sigurno podsjećamo na dva tuljana
– dok nespretno hodaju na repovima.
– pokušavam ne misliti o kopnu,
– ali ovako omotana ručnikom
– od pasa na niže i sa stopalima
– kao perajama
– podsjećaš me na rodni grad
– i sirene na njegovom grbu.
– na koljenima probavam crni rižoto
– i sa zubima kao u gusara
– u našem ljetnom potkrovlju
– razmišljam o dječaku
– u potpalublju tvog trbuha,
– koji čeka na ručak gladan
– od neprestanog plivanja.
– zavidim ti na trudnoći
– i zamišljam da sam morski konjic
– dok na stol nosim plodove mora.
***
TISUĆU NASLOVNICA
– nisam bio svjestan datuma,
– instinktivno sam, gledajući u nebo,
– prepoznao kraj sezone
– i došao se još jednom smočiti,
– na omiljenoj psećoj plaži,
– praznoj kao napuštenoj,
– bez uobičajenih plivača,
– bez ijednog laveža.
– na izlasku iz mora
– nisam primijetio naslage
– nasukane nafte koje sam tada
– ponio na svojim stopalima.
– nafta ispod mojih koraka,
– poslužila mi je kao gorivo za sjećanja.
– prije dvadesetak godina,
– za svoju zbirku ratnih pjesama
– otac je trebao otisak vojničkih čizama,
– ali njegove su čizme bile prevelike
– za format naslovnice
– pa je uzeo otisak mojih sandala za plažu.
– danas ću, ponovno svojim stopalima,
– na putu kući u tlo ucrtati tisuću naslovnica.
***
LUKA MAVRETIĆ rođen je u Karlovcu 1991. godine. Pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu završava preddiplomski i diplomski studij Dramaturgije.
Svoju poeziju objavljuje u velikim književnim izdanjima poput Zareza, Književne republike i Quoruma, a za svoje pjesme dobiva i brojna priznanja; Zdravko Pucak za mlade pjesnike, Na vrh jezika, kao i poticaj za književno stvaralaštvo Ministarstva kulture.
Član je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Saveza scenarista i pisaca izvedbenih dijela (SPID). Radi kao scenarist, copywriter i filmski redatelj.
čovjek-časopis 