POEZIJA ANE MILČIĆ HORVAT

COMPASS(ION)

Toliko puta si upalila svijeću
za njega

Neka prestane piti
jebati konobarice
slijetati u jarak autom
imati raskrvarenu glavu
i razbijeni nos

Kažeš samo da tebe pusti na miru

Tvoje su oči kompas
a on je Sjever
dalek i hladan
privlači automatski,
magnetski i stalno

Svijeća bi mogla biti za tebe
Bejbe

***

KREVET 180×200

njihov krevet miriše na limunsku travu
poput opsesivno kompulzivnog kaleidoskopa
petkom izmjenjuje boje jorgovana i nevena

piramida knjiga s njegove strane
nadoknađuje godine bez čitanja

krema protiv sportskh ozljeda s njene
troši se kilometrima trčanja

cijelom dužinom
po sredini
stoji zub

***

UGLAVNOM SRETNI

Ona zna
da siva bodlja na koju se ogrebala
raste iz rane
njegove nebitnosti
što prije ga mora primiti
za desnu ruku
i držati
sve dok rana ne postane tlo,
a bodlja zeleni bršljan

On zna
da sluz na koju se poskliznuo
u hodniku
curi iz njenog pretjerivanja
u efikasnosti
ako ju zaustavi
tiho zagrli
i drži
sluz se pretvara u balone
od sapunice
a efikasnost ostaje samo
u jecanju

***

KISIK

Za respiratore

Za vatru
Da gore umrli

Kisik za posljednji udah

Za one koji će preživjeti
I ostati nijemi

Na trokutu ispod Himalaja
Većeg blaga nema

(vijesti iz Indije, travanj 2021.)

***

ANA MILČIĆ HORVAT rođena je u Zagrebu 1974. godine. Završila je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i specijalizaciju iz gestalt psihoterapije. Radi kao psihoterapeutkinja i trenerica za buduće gestalt terapeute. Tek nedavno je shvatila da je i pjesnikinja.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.