
ŽELIM
Želim živjeti poeziju.
Želim da kroz moje vene prostruji nova krv,
nadahnuće kroz tijelo da gori,
da se cvijeće na glavi mojoj veseli suncu.
Želim da ženu spoznam do korijena ljubavi,
do tankih niti koje ne daju da se raskine trenutak,
do u vječnost.
Želim da ne govorimo puste riječi,
koje ne daju snovima da gospodare realnošću sirovom kao meso bika.
Želim da najdragocjenije riječi dijelim škrto,
da ih ne polomim,
dajući ih nemanima.
Želim da odapnem strijelu koja će raniti dušmane obijesne.
Želim biti siromašan i gladan da bih na miru slušao muziku ptica
u zoru, koja definiše dan,
a sunce kao neopozivo,
notama preskače i obescjenjuje.
***
KRUGOVI
Krugovi ljudskih postojanja,
vanvremenskih,
riječi od usana izanđalih,
tuga – kružnica,
vidik vodama prošaran,
ne mijenja se pejzaž.
Krugovi su isti, osim kada glumiš vrtešku djetetu,
držeći ga čvrsto za ruke,
stvarajući neraskidivi lanac,
dok osmjeh djeteta dostojno mijenja sunce.
Kada rosa niti zorom poškropi kao krvlju,
krugovi se prenu,
kao da zebu u iščekivanju ljubavi.
Čekaju da se visine ukoče
i mjesec presudi krivicu krugu.
***
KAD SVE ZAMRE
Neka i zamre sve ovo okolo,
sve ovo, koje zbog bezimenosti prah priziva,
ja ću biti živ.
Živ u punini, živ životom neprolaznim, sa jedrom umjesto krila,
i vjetrom koji prati moj kurs.
Usporedba sa djetetom u meni daje mi moć.
Čuvam ga od zrelosti, od vrenja uzaludnih.
Neka spava,
biće snažnije kada se probudi
onda kad mi bude najpotrebnije,
kada zametnem konačnu kavgu,
u jesen neku kad tijelo da signal,
kada bore se pretvore u lijevak nektara života,
kada moja duša postane nijema,
probudiću ga,
pomaziću ga rukom hrapavom ali nježnom,
probudiću ga pjesmom milosnom,
glasom umilnim,
ljubavnu javu ću mu najaviti,
uz zvuke svirca, a ne violiniste.
Oči, djetinje, će se otvoriti,
pogledaće me kao iz polja cvijeća
i znaću da uzalud nijesam živio.
***
ŽELJKO SEKULOVIĆ je pravnik, rođen 1971. godine u Podgorici.
Poeziju piše od rane mladosti a prvu knjigu “Treba mi riječ” objavio je 2019. Druga knjiga poezije “Tango ulice” logičan je slijed pjesničkog zamajca ovog autora.
Reblogged this on moderndayruth and commented:
Željko Sekulović, “Tango ulice” na art blogu Čovjek-časopis
LikeLike