ODJELJENJE
Jedne depresivne noći uputio sam se u šetnju.
Ili kako bi to rekle poete krenuo sam da lutam.
U jednom trenutku našao sam se ispred bolnice,
sa dvorišne strane. Sivu zgradu je obgrlio mrak
tako da je izgledala kao čudovišna sjenka.
Odjednom su počeli da se pale i gase
narandžasti svici.
Prizor mi je djelovao previše sablasno
pa sam ga izbrisao iz glave i krenuo kući.
Tek nekoliko godina kasnije, za jednim stolom
na kojem su pivske flaše stajale
kao holivudske nagrade, prijatelj mi je pojasnio.
To što si vidio;
to amputirani pacijenti sa kardio-vaskularnog
odjeljenja izlaze istovremeno na terasu
KOST U GRLU
Moji roditelji su se razveli kad mi je bilo 7 godina.
Nisam mogao da se pomirim sa činjenicom
da su to uradili jer otac nije donio majci
baklavu iz Sarajeva.
Danima su trajale svađe oko te baklave i
u jednom trenutku je puklo.
Nije mi dugo trebalo da shvatim
da je to bila kap koja je prelila čašu.
U ovom trenutku je nebitno kome sam
dodijeljen od strane suda i
da li sam imao nekih post-traumatskih posljedica.
U moru emocija koje su nakon razvoda preplavile
moje djetinjstvo ostao je upečatljiv ukus samo jedne.
Bila je to mržnja prema ocu, majci, baklavama
i jednom gradu.
* * *
htio bih da napišem nešto kao
sa zida visi slika ta i ta,
na stolu mrtva priroda – plastika
voće, poslijeratni sat čije klatno
se klati poređenje kao pijani retard,
tepih poređenje kao persijski mačori,
da ubacim pribor za čaj?
skupocjeno posuđe škljoca
kao porcelanski zubi,
već je pet draga, zvec zvec,
dobro zna da on uvijek stavlja dvije kašičice,
da dragi, primiče šolju usnama
kao engleska kraljica,
besmisleno je govoriti o londonskom
vremenu, govore, sporo i ravnodušno,
kako to priliči starcima,
besmisleno je voditi ljubav u tim
godinama, vode je pod mračnim
kapcima prozora, govore o životu,
o onome u šta je sjećanje pretvorilo
život, nemam snage, draga, da izgovorim
nemam snage,
klatno poslijeratnog sata marke te i te
klati se kao seksom opijeni starci,
tak tak tak, otkucava svoje kapi
londonsko nebo puno oblaka stop
***
DUŠAN ĐUROVIĆ rođen je 22.10.1984. u Podgorici. Objavio je zbirke pjesama „Bukovski čujem da si prebio Hemingveja” i „Plagijat”. Dobitnik je prve nagrade za sastav na temu „Podgorice, pišemo ti srcem” u šestom razredu osnovne škole. Član je benda „Antonio Sanchez i Kurvini Sinovi” i jedan je od bivših urednika portala Polucija. Od 2015. godine živi i radi na Islandu.
čovjek-časopis 