NEDJELJA, NAVEČER
već nekoliko sati osjećam
kako u meni kvasa
ponedjeljak
sa svojim otvorenim ranama
s najavljenim nevremenom
odgođenim alarmom
i zatvorenom buregdžinicom
kako god okrenem stvari
nečiji smo divlji kvasac
grč početka tjedna
sklupčan u
prometnu gužvu
krišom pronađena oporuka
čiji sadržaj rastužuje i veseli
suludi fanzin bez uredništva
noćna rasvjeta u prvom
trenutku sutona
u svijetu u kojem je petak
zlatna hrskavost
čekam da me premijese
u utorak
i gotovo mogu čuti
zvuk zatvaranja
staklenke
trenutak u kojem sam
već odavno
izgubio
***
PUN PJAT
kad govorim o tebi
volio bih da mogu
napisati pjesmu
u maniri
Izeta Sarajlića
proljetnu i blagu
koja miriše na
pokošenu travu
i u kojoj dobar dom
može pronaći
svaka ptica
i poneki tat
ali to ionako više
nitko ne može
umjesto toga
na pamet mi padaju
gluposti
koje rijetko kad
narastu u pjesmu
evo baš neki dan
dok sam kuhao
pomislio sam
kako si ti
za mene
onaj trenutak
kada nakon kušanja
zbog punine okusa
nisam siguran
kuham li
pekmez ili
domaću šalšu
siguran sam da
magija
ne bi smjela
svaki put
biti nova
i čista
ali nekako
jest
mislim i
šutim
dok ti
smiješkom
punim pjat
***
*
Za plavo oko sunca
Za žutu pobunu jaglaca
Za lijevi žmigavac
Za pun rezervoar
Za kirurške maske
Za sretnu udaljenost
Za beta verziju
Električne duše
Za jabuke u šlafroku
Za jabuke i vino
Za mimoišle sjenke
Za osmijeh poslije pozdrava
Za pozdrav poslije osmijeha
Za dobro staro spavanje
Za bio sam vidio sam
Vratit ću se
Za poznate laži
Za otvorenu sezonu kupanja
Za morske ježince
Za foršpan prije filma
Za ponore i ponornice
Za dupli pas
I loptu u for
Za tamne pobjede
Za lišće jagode
Na vrhu planine
Za hrpu drugih stvari
I prije toga
Ali od nekud moraš početi
Onda za taj početak
Za njegovu svetu
Promašenost
***
STALAK ZA SVIJET
U ponedjeljak razveseli prodavače plača,
kaži dugo sam bio daleko, svi ste mi nedostajali.
Iz njihovih zapanjenih pogleda izvuci svjetlucavu ribu,
prepiši od nje zakone aerodinamike pa je onda spasi
u ime korporativnih ručkova.
Na prevarenom licu demokracije nacrtaj uvredljiv mural
i započni ulične nerede zbog cijene šećera,
istovremeno pripremajući marketinško uskrsnuće karamela.
A kad ti inspektor i njegova banda dođu blizu,
otključaj nekoliko slijepih ulica,
zamijeni jastuk za san, ispod neke
dobre terase zamrzni stopala u budućnost.
Potraži utočište s pandama, i pij pij pij
dok ne budeš siguran da se
ništa od navedenog nije dogodilo.
Svijet će progutati teglice
tvoje karamel osvete, mrvice će
razveseliti mrave, podzemna radost će
opet početi teći, sve će se obnoviti
i ništa neće puknuti pod prevelikim pritiskom.
***
JOSIP ZLODRE rođen je 1989. godine u Mostaru. Djetinjstvo proveo te osnovnu i srednju školu završio u Metkoviću. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Zastupljen u zbornicima Rukopisi 31, Rukopisi 42, Junaci urbane bede te Kapija istoka i zapada. Poeziju objavljivao i u časopisu Zarez, na portalima Kritična masa i Strane te art blogu Čovjek-časopis. Finalist nagrade „Na vrh jezik“ 2012. i 2019. godine te nagrade „Mak Dizdar“ 2019. godine. Živi u Zagrebu.
čovjek-časopis 