
O SEĆANJU I ZABORAVU
Ono što ostaje u sećanju
ne zavisi samo od nas
Već i od ljudi s kojima se srećemo
S kojima putujemo u memljivim autobusima,
Sporim vozovima
Od osoba s kojima delimo hostelsku sobu
Čije nas hrkanje budi usred noći
Naše sećanje zavisi i od ptica,
njihovog veselog cvrkutanja ili upozoravajućeg graktanja
Od mirisa tela, mirisa cveća, mirisa nas samih
Mirisa sunca, kiše, snega. Prostora i vremena
Ono što ostaje u sećanju zavisi i od zaborava
Onog blaga kroz čije sito ispada trunje
A nas se neće sećati
Jer ništa nismo ostavili
Ništa osim patnje
Ništa osim smrti
Ništa osim zala kojima smo redovno
I obilato darivali ovaj svet
Ništa nismo govorili o ljubavi
Ništa nismo kazivali o sreći jer nikada nismo bili
ni srećni niti zaljubljeni
I šta bismo takvi mogli ostaviti
Ništa osim zaborava
***
SUŠTINA
Za Aleksandra Stojakovića
Dok pokušavam da jedno dosadno popodne
Pretočim u stihove i napišem jednu sasvim običnu pesmu
Kojom će svi biti oduševljeni
Jer svaka obična pesma
Govori da je život sasvim neobičan
Jedna mi misao pada na pamet
Jedan stih ili dva u kome se sažima
Sva suština običnog:
U mom mestu ulice su imenovane odskora
Ali pre toga, u njima niko nije zalutao
***
ŽARKO MILENKOVIĆ (1988, Priština) doktorand je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Odsek za srpsku književnost. Piše poeziju (objavljene zbirke: Kenotaf, 2011. i Krhotine leta 2019), kratke priče, književnu i umetničku kritiku i naučne radove iz oblasti književnosti. Oblasti interesovanja su mu srpska poezija XX veka i savremena srpska poezija, sakralno u književnosti, savremena ženska književnost kvir i studije roda. Priredio je izabrane pesme Dragomira Kostića – “Put u Mikenu i uredio zbornike radova Dušan Kovačević: ideologija, čovek, drama” (2017); “Sarić: svetlost, stvaranje, strah” (2018); “Zlata Kocić: slavuji, ljiljani, lestve” (2019) i “Ivan Negrišorac, pesničke i kulturološke dominante” (2020). Stalni je kritičar časopisa “Koraci”. Urednik je književnog programa i književnih izdanja Doma kulture „Gračanica“ u Gračanici.