– prijevod s danskog i uvodna bilješka: MIŠO GRUNDLER –
INGER CHRISTENSEN (1935. – 2009.), danska pjesnikinja čija lingvistički sofisticirana djela ispituju isprepletenost jezika, fikcije i stvarnosti. Rođena je u gradiću Vejleu na zapadnoj obali poluotoka Jyllanda, a nakon studija na Učiteljskoj akademiji u Aarhusu posvetila se književnom stvaralaštvu.
U prvim pjesničkim zbirkama Lys (Svjetlost) i Gras (Trava) iz 1962., tj. 1963. bavi se propitivanjem odnosa jezika i prirode oslikavajući lirske karte danskog krajobraza. Svjetsko priznanje stječe dugom poemom Det (To, 1969.), koja odiše filozofskim promišljanjima, među ostalim, Kierkegaarda i Chomskog, a u kojoj prijašnje analogije jezika i fizičke stvarnosti nadograđuje primjenom alfabetskih i numeričkih struktura poput Fibonaccijeva niza kao principa kreativnog reda. Osim što se ubrajala među najsnažnije literarne glasove Skandinavije, Inger Christensen bila je erudit bez premca, a njezin univerzum znanja obuhvaćao je najrazličitija područja – od povijesti umjetnosti, kvantne mehanike, matematike, semiotike, prirodoslovlja do glazbene teorije. Iako je izbjegavala ikakvu kategorizaciju, njezina ingeniozna poetska i prozna djela nazivali su naturalističkima i eksperimentalnima, formalističkima i strukturalističkima. Sva njezina djela ipak imaju jedno rekurentno svojstvo – povezuje ih vizionarska jasnoća i duboka osjećajnost. Osim poezije, pisala je i romane, kratke priče, eseje, priče za djecu, radijske i kazališne drame te operna libreta. Za svoje stvaralaštvo nagrađena je prestižnim danskim, skandinavskim i europskim nagradama, a djela su joj prevedena na 30-ak jezika.
Inger Christensen jedna je od najsmionijih, eksperimentalnih danskih književnica dvadesetog stoljeća; ona rasteže jezik do krajnjih granica, do točke pucanja, i od poznatoga stvara nešto novo i začudno, baveći se pritom aktualnim, suvremenim temama i političkim pitanjima poput rodne određenosti, ekologije i nuklearnog rata.
***
I.
Uvis vinu se leptiri planeta;
pigment topla Zemljina tijela,
cinober, oker, fosfor, zlato cv’jeta.
Jata su počela tad poletjela.
Je li lepet krila tih razigran stog,
tek svjetlosnih čestica umišljaj?
Il’ snohvatica ljeta djetinjstva mog,
što munja ga rasprši u beskraj?
Ne, svijetli anđeo to posta mrak
ko crni Apolon od Mnemozine,
vatreni plavac, lastin rep, topolnjak.
Zamagljenom se umu snovidjelo
da to je perje maglične bjeline
u Brajčinske doline podne vrelo.
II.
U Brajčinske doline podne vrelo
gdje sjećanje kopni, a sve ostalo
kad svjetlo se je s biljkama proželo
od bezmirisja mirisom postalo;
od lista do lista noga mi gazi,
slažuć ih na djetinjstva mi koprive;
te božanske zamke neukrotive
love to što poput dana prolazi.
U kukuljici admiral prebiva;
ličinka što taži pohlepu svoju,
preobražena umom sada biva
i poput svih leptira toplih ljeta
iznosi života purpurnu boju
iz dubine spilja bezdanih sjeta.
III.
Iz dubine spilja bezdanih sjeta,
međ’ puzavcima podrumske tmine,
gdje leži okrutnost polusvijeta
što iz zakutaka uma sine,
uzdiže se Morfej, mrtvačka glava;
roj noćni ogoli, razotkriva:
lako se dođe do pada strmoglava
u sivilo; Bogu nalik biva.
Iz Vejlea kupusni bijelac taj,
duša bijela što na krilu riše
da sve što jest prolazan je doživljaj.
Zar zrakom mu se sumornim letjelo?
Da l’ to jade život mi ispiše?
Gorskog mu raslinja vonj krije čelo.
– iz sonetnog vijenca “Dolina leptira” (Sommerfugledalen), uskoro u izdanju Multimedijskog instituta iz Zagreba
***
BILJEŠKA O PREVODITELJU:
MIŠO GRUNDLER rođen 1988. g. u Slatini, magistrirao je švedski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prevođenjem se kontinuirano bavi od 2008. godine. Prevodi sa švedskog, danskog, norveškog i engleskog jezika.
Od 2011. godine radi kao prevoditelj na Hrvatskoj televiziji, za koju prevodi serije, filmove i dokumentarce. Od 2015. godine predaje književnost kao vanjski suradnik na Katedri za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 2017. imenovan je stalnim sudskim tumačem za švedski i engleski jezik.
Dosad mu je objavljeno desetak književnih prijevoda, uključujući romane, zbirke poezije i publicističku literaturu (Utopija za realiste, Što je filozofija?, Soba zla, Smrt vozi Audi, Razumijemo li životinje?, Proroci fjorda Vječnost, Prava djeca (ne) odrastaju usput, Praško proljeće, Od kraja prema početku, Iracionalizam i marksizam, Filozofija usamljenosti).
Prevodio je za institucije poput Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog društva pisaca, a bavi se i prijevodima stručne literature. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja i Društva sudskih tumača i prevoditelja.
čovjek-časopis 