SULUDOST SMRTNOSTI
Ponekad se čini
Što duže čekamo kraće živimo
I u tmurnoj toplini naših potplata
Izbija cvijeće
Da označi mjesto kamo ćemo se vratiti
Nastaviti čekati
Po čekanju mjerimo život, ne samo dane
I ako budem čekala svaki život
Da kosa naraste
Nokti da otpadnu
I još previše prenebitnih sitnica
I onda u drugom životu
Opet isto
Samo onda da narastu nokti
Da otpadne kosa
Da se rasprsnu zubi kao prezreli nar
Ako prejako kihnem
Hoću li tada rjeđe živjeti
Već sada kao da živim
Svaki treći dan
Dišem svaki treći sat
Ostatak vremena čekam
Da pluća prodišu
Da srce prolupa
Da riječi progrizu napolje
Suludo od stajanja
Cvijeće pod nama umjesto
Kroz lišće diše kroz dlanove
I tek kad se maknemo s mjesta
Jasno je koliko procvate
Tlo na kojem se korjenujemo
***
PRISILNA IZBIJELJENOST
Vrlo oprezno
Uzgojila sam divljinu u kosi
Oprezno
Da ne proguta i mene
Barem ne još
I sakrila kukavički satove
Sakrila lica što se izbjegavaju
I lica što previše govore
I ona što odaju previše šuteći
Gradeći od sjevera na dolje lice
Kojeg se neću previše bojati
I koje će samo ponekad režati i na mene
Vrlo
Vrlo oprezno
Odgojila sam divljinu ispod kose
I nanijela pun džep špranja
Kao cjepanica što se brižno unose
Da produže ljeto
Da me potajno
Nose u krošnje i da živim
Uz svoje još barem dva ljeta
I da ne budem samo jedno lice u jedan život
Nego da me i voda odnese
I da izgorim
I da se raspadnem da iz mene
Proklija jutro
Na susjedinom raspelu nekome nije
Otkucao lažno novi početak
Pa se pola sela sjatilo
A malo je tko znao
Ostaje li život iza pretrpanog stola
I zatrpanog groba
***
POTISKIVANJE
Izašla sam u zoru
Pokupiti veš
Objesiti novi
Pogledati jesam li još čitava
I poznajem li se još
Neka jutra vole lagati
Neka jednostavno vole uzbuđenja
Igrajući se lovice sa stopalima
Šalju me noćima na putovanja
Slijepim ulicama
Da se vratim izmorena i znojna
I ne potpuno tu
Južina nosi venecijanske maske i snijeg
Pa biramo želimo li glumiti
Samo licem ili cijelim očima
Da nam odgovara ovo vrijeme
Neki su životi lakši za odigrati
U njima se riječima kaže sve što se misli
Sutra mi neće smetati
Što je štrik smrznut i što se vlaga
U kući koti poput divljači
Oprala sam ljetne oči
Ostat će vani do prve suše
Do tad treba oprezno disati
Da ne ulaze virusi
I sve što još neizrečeno pluta
***
POTKIVANJE
U godinama
Kad se svako zastranjivanje smatra izdajom
Čak i pločnici su neprijateljski nastrojeni
Prema potplatima
Pa upijaju bilo koji pogled koji nije prepisan
Nečijim koljenima vrebajući
Priliku da me prizemlji
I možda nije potpuno točno
Ni potpuno prikladno praviti se da su poklade
Cijelu godinu
Nositi tuđe kosti i tuđa leđa
Međutim potpuno je privlačno
Biti neočekivan
U godinama
Kad se zemljani putovi zanemaruju
Jer su preblizu prirodi za našu ugodu
I k tome pamte tko je prošao po njima
Prebrzo se prihvaća prolaznost
Ironično
Jer nikad se nije više odbijala smrt
Učim kako se potkovati
Da me se čuje
Ako se već glođem kroz godinu
Pa je od ogrizaka sve manje vidljivo
Kako sam počela
Učim kako se saviti
I obuti željezne čizme
Da ne potonem tek tako u kaljužu i
Da ostanu moji otisci po čelima spavača
Čija čela odaju ishlapjelost i predaju
Bez obzira koga ću probuditi
Upalite svjetlo
___________________________________________________________________________
INES KOSTURIN rođena je 1990. u Zagrebu, ali živi u Petrinji. Magistra je primarnog obrazovanja.
Samostalno je 2014. godine objavila prvu zbirku poezije, Papirno more, a početkom 2021. objavljuje drugu zbirku poezije, Herbarij.
Poeziju objavljuje u raznim zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natjecanju Concorso di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu.
čovjek-časopis 