TRI PJESME SPASOJA JOKSIMOVIĆA IZ RUKOPISA “MELANHOLIJA HOMO SAPIENSA”

HUČANJE MITA
 
Ni toliko vode
Ni toliko stabala
To huči mit o odnetom
 
Rezovi prirode
geometrijski retko budu pravilni
oblici zla
 
Ali se nekada u tome upodobe
čoveku
 
I saobraćajni znaci
na rubu sadašnjosti
civilizacije
 
Zaliče na Homo sapiensa
 
***
 
ODBACIVANJE KORE
 
Kupovinom termo šolje
nestaje jedna sintagma o toploti
 
Oduzet smisao grejanja ruku,
pre nego sprečavanje opekotine
 
I simboli
savremeniji od iskopanog polena
 
Od magnetnog zračenja drevnog ognjišta
na sadašnjem lokalitetu
 
Brza prolaznost ambalaže
Bol zbog riseva
 
Kroz
cikluse nove obuće
 
I svake površine sa našim otiscima
kao kore
u kanti za otpatke
 
To se podrazumeva
Kao dah i hleb
 
Kratko opstajanje snega
Par dana prave zime
 
***
 
DELJENJA
 
To nisu granice celine
nego posekotine
Kao da ćoškove
vidimo samo mi
 
Život i šume su neuporedivi
 
Iz savremenog enterijera izašao
Ne otkidam najmanju grančicu
Da bi se tu zakačila lepota – inje
 
Strah da ne izgubiš svetlost prizemlja
 
Jer mnoge si stvari
zbog malo osvojenog svet(l)a,
propustio
Opirao se kao prorok Jona
 
Ali me promisao uvek kucne
 
I zamišljam kako bih bio
skroman putnik
Sa svojom tišinom
skoro bez prtljaga
 
__________________________________________________________________________
 
SPASOJE JOKSIMOVIĆ rođen je 1988. godine u Majdanpeku. Diplomirao i master studije završio na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Objavio zbirke pesama “Život, po suncu”, 2016, “Daleko od Johanesburga”, 2016, “Veče u Vitaniji”, 2016. godine i “Municipium S”, 2019.
 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.