LUDA FRANKA PSUJE
Ljetno je popodne
Ulicom koja se ulijeva
U Mala mora
Stupa Franka.
Sjedimo među cvijećem
Na balkonima
S tendama
Šutke je ispraćamo.
Ormar na
Tankim nogama
S dunjom na vrhu
Korača između čempresa.
U neka davna vremena
To je Tilo u bikiniju
Kao tamna lastavica
Uranjalo u pjenu
Muških žudnji.
Kurac! Pička!
Kurac! Pička!
Oooo… jebatebog!
Frankina obitelj
Zaškurila je prozore
U sramu
Mole krunicu.
Ona egzercira
Svoje ludilo
Odvrnula je poklopac.
Kurac! Pička!
Kurac! Pička!
Oooo… jebatebog!
Čuje li Bog
Ovaj pogani jezik?
Vidi li Bog
Olupinu Tila?
***
MOJ STARI SE VOLIO RUKOVATI
jednom
za vrijeme velikog odmora
bilo je to u trećem gimnazije
iznikao je niotkud
nasred đardina
cigareta mi je izletjela iz ruke
kao sputnjik u orbitu
ispratio je ravnodušnim pogledom
taj dokaz moje nesolidnosti
i pružio mi ruku
zdravo
prijateljica iz razreda
nije bila tako brza
s odbacivanjem neželjene prtljage
jednom je rukom držala njegovu
iz druge se dimilo
novac ste potrošile
na cigarete
častim vas bobisovim krafnama
pušenje ne pada dobro
na prazan želudac
nešto mi govori
da je onaj jedan put
kad sam mu podvalila
vraćanje knjiga u knjižnicu
iza dugog odlaganja
nakon dopisnica koje prijete
drakonskim kaznama
zbog neoprostivog zadržavanja
vrijednog knjižnog fonda
ušetao u knjižnicu
nevin i nepripremljen
za prijekor koji će uslijediti
iza strogih naočala
i rukovao se s knjižničarkama
nisam se tako u životu osramotio
požalio se
ruke za rukovanje
bile su iznenađujuće
male
tople
suhe
mekane kao dodir krzna
nema ih već vječnost
***
SUZANA LOMI PRSTE
ne pitaj me
govori nešto
nešto bezazleno
nešto smiješno
nešto mudro
nešto novo
ne pitaj me
ne znam
nisam pametna
tužna sam
bojim se
ne mogu
ne pitaj me
pjevaj mi falsetom
you don’t owe me
kako se rješava sudoku
tko je bila najbolja prijateljica Trumana Capotea
koga je stvarno
ali stvarno
volio Brando
osim Indijanaca
ne pitaj me
ti ne razumiješ
pada mrak
san se skriva
po mračnim zakutcima
treba ga tražiti
dugo dugo
daleko je jutro
_______________________________________________________________________________
SMILJA SAVIN rođena je 1955. godine u Ogorju, živi u Kaštel Lukšiću. Djetinjstvo, mladost i cijeli radni vijek provela u Splitu.
Kratke priče objavljivala u časopisima, zbornicima i portalima: Beogradski Književni Glasnik (BKG), The Split Mind, Fantom slobode, Arteist, West Herzegovina Fest, Radio Gornji grad, Književnost uživo, Info zona.
Članica je književne grupe Novi književni val https://noviknjizevnival.wordpress.com
čovjek-časopis 