BOŽIJA GENIJALNOST
Uvijek treba živjeti svoj film.
Jer, sve je samo problem sna i stvarnosti,
i sve je samo rješenje
sna i stvarnosti.
Sjenke, svjetlost i oblici koje
sami stvaramo čine naš
Film.
Za druge može biti dobar ili loš, svejedno.
Za nas,
tvorce i aktere
mora biti genijalan.
Naša, malo krnjava, malo nikakva
Božija genijalnost.
U tome je sva tajna življenja.
U tome je Bog.
***
JOBOVA PJESMA
Pokušaj vidjeti ljubav u obilju
naći je kada sve štima
tada, o, tada, može da proviri prava slika
potapšana neplaćenim računima, golemim kreditima i strahovima
ako se vrat osvrne.
Tada, o, tada si Job na kušnji
šta ćeš vidjeti, ne želiš da znaš.
Kopka li te Satan pitajući je li
vrjedniji
taj, jedan trenutak spoznaje,
ta kruhopeča od 340 godina u besjedi
o fratru i rajskoj ptici.
***
JEDNA KRUPNA MAČKA
Jedna krupna mačka, nebremenita, prošla
je tik ispred nadolazećeg mi koraka
stameno, pakosno, u stilu službenice dana.
Nekoliko cekera se nosilo u rukama
starice zasigurno lakše od njih,
od naboranog života na njenom licu, venama i koraku
ali oči, oči neuhranjene ratnice
pjevale su život.
Slika mačke je poniženo savila rep.
Debela stakla, veća od nene u sjedećoj slici
otvarala su usta koja zazivahu Boga.
Jesi našla mjesto, pomislih, On u banku ne svraća,
i ne voli očaj, gubiš samo vrijeme koje ti je dano.
Zaglađene limuzine isukanih staraca trošile su
kratak dah na pisti mladih tjelesa.
Svježinu njinu u smiješnoj borbi vapili su k’o ubljuvane bebe
koje tek uče živjeti
unakazivši tako blaženu starost.
***
MI ILI ON
trebali bismo
pokazati konačno
tko smo
MI
razbacati sjene
i svjetlosni krug usmjeriti
na Boga koji kleči
pred nama diveći se
svom
najvećem
djelu
***
BJEGUNAC
Zario bi svoje djevojačke nokte u
njene kose, brstio književnost,
riječima parao tanke niti.
A, čime bi drugo već.
Logorskom vatrom naložio emocije
bacivši kantu vode
da pepeo i tuđi vidi.
Vatra je gorjela gledajuć u nebo, u zvijezde
dolje je mljackao Da Vincijev kod.
Sprženih obraza od časti prekorjevao mnoge žene
i muškarce muške.
K’o bezgriješni Andrićev pop za Anikinih vremena
neprovjetrenog daha, vječitog straha
bježao
bježao
________________________________________________________________________________
LARISA SOFTIĆ-GASAL rođena je 1974. godine u Gračanici.
Postdiplomski studij iz drame završila na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Doktorirala na Filozofskom fakultetu u Tuzli iz oblasti književnosti Bosne i Hercegovine.
Autorica je knjiga Oneobičavanje stvarnosti, Kratka priča i Igra. Objavljuje književne studije i interpretacije, te poeziju i kratke priče u različitim časopisima i zbornicima (Diogen, Gračanički glasnik, Razlika-Differance, Medijski dijalozi, Avlija, Paralelni svjetovi, Bosna Srebrena, Fosilni zapis, Mostovi svjetlosti, U mreži stih…).
U zvanju docentice angažirana pri Evropskom univerzitetu „Kallos“, za oblasti Književnost i Kultura, predmete Scenska umjetnost, Filmska i TV kultura i Kreativne radionice.
Živi i radi u Tuzli.
čovjek-časopis 