POEZIJA HANE KUNIĆ

JE LI EINSTEIN PRATIO NOGOMET

 

dosada je dosadna

zabava je zabavna

a ljubav je elektron

koji kruži oko jezgre

i tako stvara

sliku i smisao

 

(sve što vidimo

zapravo su titraji

i sve što osjećamo

zapravo su kruženja)

 

i ako smo napravljeni od molekula

koje su sastavljene od atoma

koji imaju jezgru

koja je lopta u golu

i ako su elektroni navijači

koji divljaju na tribinama

 

pa dobro striček einstein

možeš li mi molim te objasniti

što se onda nalazi u tom prostoru

između lopte

 

i tribina?

 

(relativnost je relativna

slučajnost je slučajna

i jedna je osoba

trčeći za smislom svog života

slučajno zabila autogol

 

a u slučajnosti

ne vjerujem)

 

***

 

PIJUCKAJUĆI TRI DECI BIG BANGA

 

na satelitu na meteoru na orbitu

a posebno na barskoj stolici

kroz put prema definiranju početka

formuliranju kraja

preispitivanju beskraja

pored marsa s pogledom na boce

kroz odlučno probijanje atmosfere zamahom ruke

kao poziv konobarici da prijeđe

s tamne strane mjeseca na drugu stranu šanka

jer ponestaje nam goriva u apollu bez broja

uronjenom u protone elektrone i ječmeni slad

u misiji koja ganja ono što traje

i ne prestaje

i ne nestaje

kroz zvijezde i krigle i sazviježđa

dozvoli mi da te pitam

još dok nam nije ponestalo kisika

još dok u spremniku imamo hmelja

još dok s nama lete i riječi

nije li teško povjerovati

da itko od nas

koji sa zvjezdanim prašinama u nosevima

radioaktivnim egotripovima u gestama

crnim rupama u pogledima

smrznutim plutonima u dodirima

svjetlosnim brzinama u odustajanjima

i cjelovečernjim apokalipsama u mozgovima

ima pravo vidjeti

ima pravo čuti

ima pravo pomirisati

i hrabrosti

pronaći dotaknuti izmjeriti izračunati zaključiti

upoznati i spoznati

vječnost?

 

***

 

PUCNJAVA NA ZAPADU

 

(iz zbirke pjesama “Rika”)

 

ovdje u zemlji

za koju se tako pogrešno kaže

da ju je kolumbo

otkrio,

ovdje

gdje su ljudi s pištoljima

prozvali ljude bez pištolja

Divljacima,

ovdje gdje su ubili Šume

i zagradili Nebo neboderima,

ovdje u new yorku

ja otkrivam amerike

i napokon shvaćam

zašto smo se nas dvoje za one maškare maskirali

u kauboja i Indijanku

 

u starbucksu na 33. ulici

Vuk sjedi za stolom preko puta mene

i gleda me ravno u oči

bježi,

govori mi,

stisnuo je okidač,

bježi prije nego što njegov metak

razdere Kisik

u tvojim plućima

 

***

 

POTRES MOZGA

 

ja ne vidim u čemu je problem što mi se danas da a sutra ne da diviti se nečijoj sposobnosti da pusti korijenje i općenito što jesam pa nisam hoću pa neću plivam pa tonem u živo blato ali eto i dalje živim ne shvaćajući zašto baš mora biti nekako a ne svakako jer nije li uvijek barem malo potpuno suprotno od onoga kako se čini da jest i kakvo je moglo biti kada sam htjela biti tamo a ostala tu s nekim ali bez sebe pa shvatila da zapravo sebe želim bacati u more a ne nositi tacne i jahati krave a ne slušati bas glasove koji pjevaju o visinama padajući s krovova kuća koje nekad jesu a često nisu dom u kojem netko jede netko jebe netko usisava prašinu koja se prebrzo stvori ponovo ispod kreveta na kojem netko plače jer ja još uvijek nisam tamo nego svugdje drugdje gdje i dalje ne shvaćam zašto sam ikad ikom dozvolila da me uspije uvjeriti kako je ozbiljan problem što putem ne urezujem oznake u debla što za svojim koracima ne bacam mrvice kruha i što mi kosa ne raste iz korijenja nego iz potresa mozga

 

***

 

OBAVITI PRIJE EKSPLOZIJE

 

Neke stvari pristati prodati

da bi se mogle kupiti neke druge.

Prestati pokušavati rastegnuti tkanine

koje u sebi nemaju elastina.

Kupiti stvari koje mirišu na more

(metalne tanjure i smokve).

Kada postane oblačno,

pojesti nešto žuto.

Naučiti razliku između

prave gladi i pms-a

(ali svejedno uvijek jesti).

Naučiti razliku između

refleksije ulične lampe

i sjaja u nečijem oku

koji odražava unutarnje svjetlo.

Više komunicirati očima.

(Neki pogledi ostaju na koži

dulje od tetovaža.)

Obraze zalijevati suncem

da naraste puno pjegica.

Bitna mjesta na karti označiti točkicama

pa ih spajati na razne načine

(prstima, kemijskom, autom, mislima).

Stati na pješačkom prijelazu

i pustiti vječnost da prođe.

Nastaviti voziti dalje.

Naučiti čekati sutra,

prestati tražiti utočište u sutra

i prestati trpati u danas

stvari kojima je mjesto u sutra.

Sutra ne postoji.

Otići živjeti na otok danas.

Ako ne želiš da te pregazi brod,

ne plivati iza bova.

Ako želiš vidjeti dupine,

plivati iza bova.

Donijeti odluku

i prihvatiti njene posljedice.

Nakon akcije biti spreman za reakciju.

Naučiti dobro svirati bubnjeve.

 

Jednoga dana,

kada taj ritam kulminira,

svijet će eksplodirati,

ali zbog tanjura koji donosi sreću

jedan brod bit će spašen.

 

_______________________________________________________________________________

 

HANA KUNIĆ (Varaždin, 1994.) glumu i lutkarstvo magistrirala je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a kao Erasmus student studirala je glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Kao slobodna umjetnica radi pretežno na kazališnim, ali i na filmskim i radijskim projektima. Objavila je zbirku poezije Rika. Živi u Zagrebu, a u prošlom životu bila je Indijanka.