JA DOMOVINU IMAM
poliži palac desne ruke
ukorijenjene u mišićnom gnijezdu
s dvije pretklijetke i dvije krletke
pesnici napetoj od pripadanja i bezgrešnosti
koja pulsira u vrelom sredogruđu
i protrljaj mi obraz
umrljan od naivnosti
pričaj mi još o čistim pobjedama
i svemu što ću razumjeti jednom
kada budem starija i ponovimo prošlost
kako ćemo biti svoji i potpuni tek
kada izrežemo sve tuđe riječi iz sebe
a ja ću ti reći koliko sam sretna
što sam nacijepana tijela utovarena
na kamione vidjela samo
na kraju dnevnika u osam
pitati te zašto nikada ne govorimo o tome
kako su se dok su se igrali lovaca i drvosječa
mnogi izgubili u šumi (a neke su pojeli vukovi)
i kako nam je dok ste grijali ruke na ognjištu
izgorjela kuća – a nitko nije ložio,
kunete se noktiju prljavih od čađe
***
JOŠ UVIJEK ČEKAM TRAMVAJ NA KVATRIĆU
sklonili smo se jedni u druge
i pustili plitko korijenje
do gležnjeva posađeni u razrahljeni mrak
ako ostanemo ovdje ostat ćemo zauvijek mladi
lica blistavih od cinka i cinizma
ovdje gdje rečenice nikada ne završavaju upitnikom
gdje je dozvoljeno sve osim sumnje
i gdje se ne bojimo ničega osim svjetla
dana koji grize i nagriza
nas osmero horizontalno savijenih
isprepletenih u potpuno i beskrajno obilje
znali smo da su bezbožna jutra
najopasnija
(jedan koji ne zna reći ne
jedna s trnjem utisnutim u jagodice prstiju
jedna koja visoko iznad nas balansira
na mjesecu rastegnutom u godinu
i jedan perpetuum buldožer)
bili smo porozni od htijenja
koje je izbijalo iz podzemlja
toplo i narkotično
(jedna zarobljena s one strane ogledala
jedna sa zlatnom ribicom u grlu
jedna s odbjeglom sjenom
i jedan koji vidi budućnost)
dok nismo gledali
uselio se nacrtani bog u ladicu
odjednom je postalo tijesno
i kvrgavo
od tišina svezanih u čvorove
bili smo naramak pruća
mokri od rose nadomak zore
a onda je došao vuk
(i puhao i puhao)
i otpuhao nas
__________________________________________________________________________________
MATEA ŠIMIĆ (Oroslavje, 1985.) diplomirala je anglistiku i komparatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisima Poezija, EuropeNow, Libartes i Bona te portalima Strane, Čovjek-časopis, Arteist, Kritična masa i Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.
čovjek-časopis 