SAŽIMANJE
U zadnje vrijeme u meni je…
Kao kad neka baka savije štrudlu,
Odreže okrajke tijesta,
Pospe ostacima brašna,
Pokrije krpom
Pa izvadi naočale iz futrole
I ode gledati televiziju.
I nema se tu više što dodati ni oduzeti.
U meni žubori tišina
Netko je prosuo lonac mlijeka
Tu i tamo uđe neka djevojčica
Izvadi gumi-gumi,
Okači za točku u prostoru
Guma se izduži i nestane u beskrajnoj perspektivi
Čujem kako u daljini skače.
Ponekad uđe dječak s teniskom lopticom u ruci
Traži zidove odgovarajućeg zvuka.
Tik-Tak-Tok
Ponekad neka ruka nariše prozor,
Onda virkam napolje
Slušam cvrkut ptica
Na potoku, moja žena pere kosu
A onda se dolazi maziti,
Poput kakve gigantske mačke iz
Abesinije. Veća od čitave kuće.
Pojede sav cvrkut ptica.
Zatvorim oči,
Na vjeđe pustim nebo i mjesec. Noć je.
Ujutro je nađem majušnu i sklupčanu ispred vrata.
Stavljam je na krilo,
Da mi repom ogrije koljena.
Tko zna, kad se probudi,
Možda popije svo mlijeko,
Unese neki nemir
Možda se posvađamo
Oko računa za telefon.
***
U ZALAZAK SUNCA
Rekoh, okej Bože, neka bude po Tvom.
Bit ću usamljen.
A već drugi tjedan – ti!
Sa svojim špangicama, petama,
Izletima na livade i kilama jagoda.
I već sljedeća pjesma na radiju
Je ona u kojoj netko dolazi u nečiji život
I sređuje sve probleme.
Pri kraju mjeseca,
Evo me gdje tržim s Arapima
Mirisne esencije i marame od damaskanske svile.
Preda mnom izranjaju ulice,
Prolazi,
Začini,
Mačke.
Prosjak odbija moj sitniš…
Na koga ti ja ličim, veli, na kasicu prasicu tvog sina?
Nemam sina. Imam gorku čokoladu s bademima.
O večeri kasnoga ljeta, ona se bezočno topi,
Uzima mjesto plodovima ljubavi.
Kroz valove vrućine,
Vidim ga kako spava gol i ranjiv.
U zalazak sunca,
Moja svakodnevna opsjena spokoja.
***
VOLAREVA PJESMA
U dolini rijeke Ariege
Ima jedna planina
Ima jedna pećina
Čovjek što svira na oboi
Budi davna, potisnuta sjećanja
I znam:
Kad se volar vraća s oranice,
On odbacuje svoj štap
Nađe svoju ženu podno ognjišta
Tužnu, neutješnu
Ako si bolesna, reci mi
Skuhat ću ti juhu
S repom, s kupusom
S mršavom pticom
Kada budem mrtva, zakopaj me
Što dublje u pećinu
Prisloni mi stopala uza zid
Stavi glavu pod stalagmit
Hodočasnici koji budu prolazili
Uzet će svete vode
I reći: Tko je ovdje umro?
To je sirota Jeanne
Otišla u raj
Na nebo sa svojim kozama
Na nebo sa svojim kozama
***
ISTOK JE ISTOČNO
Kako je to jednostavno
Uzmeš torbu
Popraviš kosu
Pa zađeš u sokak
Kao češalj u razdjeljak
Da popričaš sa svim tim mačkama:
Mačka trajanova amfiteatra
Mačka revolucije
Mačka tekije
Mačka pravoslavlja
Mačka antikvarnice
Mačka mošeje
Maska
Čuvarica praga,
Nekog drevnog, zaboravljenog dogovora
Pečat na pergamenu
Potpis krvlju
Upijen bugačicom šapa
Nijem, ispran
Kao kamene ulice Plovdiva
Podigni glavu
Svud miriše Trakija
Ruže i rakija
Istok je istočno
Tamo, gdje imanentni, apstraktni Bog
Sanja Lamarteina,
Koji sanja jezero i lopoče
Koji su derviši i vrte se, vrte, vrte
Pijani kao gomila,
Giljotina
Treba li im uopće glava?
Dok plešu izviru iz zidova
Puše tutun
Ruše pokušaje
U predvečerje tamni sve
Gasne kao simbol
Arabeska na zidu
Ispod površine
Nešto buja
Neki unutarnji nalog,
Skriven kao mišji koraci
_______________________________________________________________________________
DARIO RUKAVINA rođen je 1972. godine u Zagrebu. Diplomirao na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju i prozu.
Autor je zbirke poezije Tri dana, Naklada MD, 2005., zbirki kratkih priča Buddha u supermarketu, Naklada Ljevak, 2006. i Brz kao Bruce Lee, Hena Com, 2015.
čovjek-časopis 