PARTIJA ŠAHA
Nadahnjuje sunce iznad parka
Povoljan položaj zemlje
u orbiti između Marsa i Venere
Zapamtio sam položaj figura
Brzo ću se vratiti
Trknut ću do Bermuda
Iskrcat ću se
Doplivati
I neću se vratiti dok ne otkrijem
Tajnu fatalnog trougla
Dugo me ona već kopka
Knjiga je spala na jedno slovo
moju odgonetku
Na ulju iz amfora ispržit ću galebova jaja
Dogovorit ću s ajkulama surfanje
S ajkulama nisi nikad sam
Pa ću onda pohititi
prema džunglama
Nganagve
Gorile prijete masovnim samoubistvima
Neki misionar ih je obavijestio
Kakav ih oblik čeka u budućnosti
Naučit ću ih
Borilačkim vještinama samoodbrane
S gorilama nisi nikad sam
Malo strpljenja, šume Amazonije!!!
Prinijet ću piranama
Parče odjeće drvosječa
Zaboravljenog na kriku kaučukovca
Moj pepeo ću zavještati da bude
Đubrivo za izdanke
Šumit će šume i mome praunuku
S piranama nisi nikad sam
Avaj! Helas!
Te tetkine klepe! Taj el clasiko!
Ta sezonska sniženja!
Ti uskličnici, te prepreke zbog kojih
Sve što mogu uraditi danas ostavljam za sutra
Šah-mat
***
OGNJIŠTE
Još temelj nije bio izliven
A otac je rekao kako je nestrpljiv
Da nacijepa drva
Da ih ponese u naramku
kao što je nekoć nosio mene
I da grijalice, radijatori, solarna čuda
Ne mogu da zagriju onom toplinom
U kojoj se osjećaš voljenim
Kao što zagrije toplina ognjišta
U zagrljaju u zavičaju jer ognjište je srce kuće
I krov je bio završen i zidovi
Ugrađena vrata i prozori
A otac je prošaptao
da radijatori i grijalice i solarna čuda
Ne mogu ugrijati onom toplinom
Kojom ogrije toplina ognjišta
I kad snijeg padne na behar i voće
Jer ognjište je srce kuće
A njeni ukućani kuće u kući
Jer ih grije toplina ognjišta
I što je više kuća u kući
teže se od nje rastajem
I nestrpljivije vraćam
Nosim u naramku drva
Radijatori grijalice i solarna čuda
Ne mogu zagrijati onom toplinom
Kakvom zagrije toplina ognjišta
Jer je kuća čovjek jer i u toj kući ima još kuća zbog koje je ova podignuta
U koju unosim naramak drva
Kao što je mene nekoć nosio otac
_______________________________________________________________________________
MIRSAD BEĆIRBAŠIĆ (Sarajevo, 3. VII. 1952.) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Piše poeziju, prozu i prevodi s francuskog jezika. Dobitnik Nagrade Trebinjskih večeri poezije, 1973. i Fund for Free Expression Award, U.S.A. 1993. Knjige: Pojilište jelena, 1972., Pticodrom, 1977., Sakupljač leptirova, 1974., Naušnice od trešanja,1974., Škola baleta,1981., Druga ljubav, 1989., Ljiljan, cvijet cvjetova, 1994., Jedna jedina za Edina, 1998., Svilena ajkula, 2003. i druge. Živi u Sarajevu.
pjesme su preuzete iz književnog časopisa Život, 1-4/2020, Fragmenti iz života dobrog dana
fotografija autora: Jagoda Iličić
čovjek-časopis 