PJEVAJ
Pjevaj dok oblaci se skupljaju crni,
I panično ptići dok gnijezda traže.
Nemoj da te uplaši vjetar goropadni,
Jer ono što je sraslo, oduvati neće.
Ne strahuj noćima za voćke rascvjetale,
Jer ako vjetar i oduva behar,
One najbolje su ostavile plod.
I neočekivano, zarumenjeće se trešnje,
Ako je srce sa cvijetom istinski sraslo.
***
PJEVAJ
II
Ako je srce sa cvijetom zaista sraslo,
Plod opasti neće prije zrenja.
Ne može kiša jesenja u našem proljetnom srcu
Skvasiti behar mirisni.
Osušiće se krila nade i nakon najvećeg povodnja.
Odnijeće voda samo nebitno.
Suština našeg srca i naše vjere, krovovi su
Koji ne propuštaju kišu.
Zagrljaji koji su se zbili i prije nego smo sreli
Sebe u ogledalu,
Ruke pružene u praznom prostoru,
Dok su slutile grane što rastu,
Ostaće netaknute.
Jer kao što su postojale prije svog rođenja,
Tako će nadživjeti i svoju smrt.
Ako je duša sa cvijetom dovoljno srasla,
Plod će zasijati, trešnje će se zarumenjeti
Iz naših plačnih očiju.
***
ČUDO PJESME
Stresam se i drhtim dok čekam da pukne,
Opna iz koje će pohrliti riječi,
I piska ptića pred jezikom zmijskim,
I cvrkut majki pred pogačom sunca.
Sve hoće vani, a opna se stegla,
Neće i ne može da niz vodu krene,
I plač sivila i ujedi srama,
I čeda koja nam za noć osijede.
Svi su se sabrali, vijećaju, bӓju,
Da iz nje iskoračim i privedem kraju,
Ovaj vašar sjenki, ovo čudo pjesme,
A da je povuče, niko od njih ne smje!
___________________________________________________________________________________
EMSURA HAMZIĆ (1958) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1981. godine, gdje je završila i gimnaziju i osnovnu školu, i gdje je živjela do 1992. godine. Do sada je objavila petnaest knjiga kod uglednih izdavača u regionu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Piše i za djecu. Uvrštena je u veliki broj antologija poezije i pripovijetke, kao i poezije za djecu. Njena djela su prevođena na više jezika, uključujući i japanski. Nagrađivana za svoja djela, a svaka knjiga se našla u najužim izborima za najuglednije nagrade.
Član je P.E.N Centra BiH, Društva književnika Vojvodine i Društva pisaca BiH, Udruženja književnika Srbije, te Srpskog književnog društva. Živi u Novom Sadu i Sarajevu.
Objavljena djela:
Poezija: Ugljevlje, Sarajevo: Svjetlost, 1988; Tajna vrata, Novi Sad: Svetovi, 1999; Boja straha, Beograd: Prosveta, 2002; Semiramidin vrt, Novi Sad: Orpheus, 2008; Zlatna grana (izabrane i nove pjesme), Novi Sad: Orpheus, 2012; Sirius, Novi Sad: Zavod za kulturu Vojvodine, 2013.
Pripovijetke: Jerihonska ruža, Sarajevo: Svjetlost,1989; Večeri na Nilu, Beograd: Narodna knjiga 2005; Smaragdni grad, Novi Sad: Dnevnik, 2011; Skarabej od žada, Novi Sad: Agora 2020.
Roman: Jabana, Beograd: Narodna knjiga, 2007, te Tuzla, Vupertal: Bosanska riječ, 2007.
Dječije knjige: Kuća za dugu, pjesme i priče, Vrbas: Slovo, 1995; Zemlja Dembelija, pjesme i priče, Vrbas, Narodna biblioteka “Danilo Kiš”, 2014.
Eseji: U đul bašti – Sevdalinka kao nematerijalno kulturno nasleđe, Beograd: Službeni glasnik, 2017; Od gline i žada, Beograd: Službeni glasnik 2020.
Nagrade: Međunarodna nagrada za kreativno ukrštanje kultura; Pečat varoši sremskokarlovačke, Brankovog kola; Milica Stojadinović Srpkinja, Zavoda za kulturu Vojvodine itd.
čovjek-časopis 