TRI PJESME ALEKSANDRE JOVIČIĆ IZ RUKOPISNE ZBIRKE “TRIDESETE NISU ONO ŠTO SMO ZAMIŠLJALI”

 

ČEKAONICA

U čekaonici poratne zgrade 
sa čijih se zidova ljušti masna boja
nastaju pesme.
Sa tvoje desne strane su vrata,
kvaka je dotrajala, drvo izjedeno,
a na pohabanom papiru piše
otpust beba.

Ti nemaš bebu i to nisu tvoja vrata.
Ti si došla onako,
na redovan pregled o kome bruje
mediji i zdravstvene organizacije.
Tridesete sazrevaju u čekaonicama,
dok se lažno osmehuješ
nadrndanim sestrama namalanih lica
koje ne zanima što si objavila dve knjige 
i pročitala stotine njih.
Tridesete sazrevaju u čekaonicama, 
dok se pitaš gde si pogrešila
i zašto ne čekaš pred vratima 
na kojima piše otpust beba.

***

PLAŽE

Istresem svoje misli u Jadran,
pučina je širokogruda,
pohrani ih na dno
i ja bez tereta 
prepustim stopala oštrom kamenju.

Na plaži sve nestaje:
posao, prijatelji, 
nestrpljivost, netrpeljivost,
nepotizam, korupcija,
čak i bol.

I moje telo nestaje,
ispari kao peščana prašina,
dok mi se pogled lupa o sprud.
Moje telo je ljuštura,
a duša galeb leti nad pučinom.

Zagrlim talas
i rastočim se u vodu.
Morski beluci jedini su
pravi prijatelji.
Okolo podvriskuju deca,
nijedno od njih nije moje.
Talas mi miluje trbuh
i šapuće:
ti nisi jalova,
ti ćeš roditi pesmu.

***

PLANOVI ZA BUDUĆNOST

ispod bračnog kreveta naše vanbračne zajednice
u mraku leže veridbeni pokloni
peškiri, posteljine i kuhinjski sudovi
koje verovatno nikada neću upotrebiti, jer ne umem da kuvam

na uzglavlju pohranjeni su naši snovi o budućnosti
planovi o kreditima spratovima polovnim automobilima i 
jedan sasvim luksuzan san o kući s pogledom na more.
na uzglavlju je pohranjena i prazna kolevka koja se ljulja, škripi
i remeti nam misli

pod se ugiba pod našim stopalima 
kada noću bauljamo do kupatila, 
jer su nam bešike oslabile od godina
podove bi trebalo promeniti, parket je propao
još jedan san smešten na uzglavlje

pod prozorom se množe dani
u kosi se množe sede 
dok naši snovi sa uzglavlja 
hvataju miris vlage

___________________________________________________________________________

ALEKSANDRA JOVIČIĆ rođena je 13.5.1986. godine u Prištini, odrasla u Orahovcu.
Dobitnica nagrade “Mak Dizdar mladom pjesniku” za najbolju neobjavljenu zbirku pesama (Stolac 2017) i druge nagrade za poeziju na ovogodišnjem književnom konkursu “Ulaznica”.
Objavila je zbirke pesama Lutanja (2018) i Naše male smrti (2020, Književna radionica Rašić).
Uređuje elektronski časopis Libartes.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.