ŽIVOT U NAŠIM KRAJEVIMA
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
(slobodni ste sve vrijeme)
Nađeš se u situaciji u kojoj, iznenada, više nemaš nikakvih problema.
Sad možeš da brineš samo o sebi. Stojiš na dnu litice, svuda je
samo more. Beskonačno vrijeme i prostor tebi na usluzi.
Bili smo ovdje, jednom, prije, pod vodom.
Poslije nekog vremena, postane ti potrebno, apsolutno potrebno,
nešto drugo.
Treba ti da odereš koljena večeras. Da te neko izjebe u mozak kroz
zube. Treba ti da si mučno iskren sa strancima.
Nemaš prilike da ispuniš svoje želje. Lijen si u svemu što radiš.
Noćas snažno osjećaš svoj potencijal i patiš.
Onda,
zapališ cigaretu.
Obasja te svjetlost i ti si ta svjetlost.
Nasloni se.
Ispuši tu cigaretu i ne brini, nećeš povrijediti nikoga.
Ljudi ti daju ljubav i to ti se sviđa. Želiš da je nosiš kao kaput.
Gdje si ga našao? Izgubljen je u vozu.
Ti nisi tu, ali tvoje riječi opisuju moj dan.
***
UNEXPECTED JIHAD
Pejzaž je bio zelen kao što samo slatka, prljava voda može biti.
Neko joj je objasnio da se to dešava kad se sliva topljeni snijeg iz susjednih država. Sve se spušta u ravnicu. Vrijeme provedeno u tom vozu (koji stiže iz prošlog vijeka), vrijeme je provedeno između sna i ovog drugog, dosadnijeg sna. Danas, sunce je toplo, možda i prvi put te zime. Tog proljeća. Odmrzavaju se, tope i propadaju pod svježim suncem, a miris cvijeća je tu da maskira njihovu trulež. Razgovori hvataju krugove oko sistema grijanja u međugradskom vozu. Davila se u mirisu ljudi, bezbrojnih buđavih mrlja na sjedištima. Zabaci glavu, zaspe otvorenih usta, bali, ekosistem močvarni. U nekim vagonima nisu palili grijanje, u njima je bilo hladno. Vožnja traje dva sata, a ona prelazi iz vagona u vagon, iz toplog transa u gadan ukus u ustima (od duvana). U popodnevnom vozu, onom u pola tri, uvijek je gužva, kao što je i red u gradskom prevozu. Imena stvari opisuju njihovu namjenu. Ono što je ona znala kao voz bilo je noćne mehanike i tihih ljudi, a ova ulična vreva i svakodnevne riječi u popodnevu opisivale su, ipak, novi doživljaj. Prelazili su dvije rijeke, ili jednu rijeku, jednom, pa drugi put. Prostor se skuplja i širi kroz kapke. Ravnicom upravljaš treptajem oka.
Budući da nije znala ništa o toj konkretnoj stvari, mogla je da primijeti odstupanja od šablona brže nego on. Zanosio bi se kroz kucanje dok je ona padala u san, postavljala pitanja koja bi postavljalo dijete, i pretpostavljala najbanalnije od odgovora, često rješavajući problem. Eureka. Činilo joj se važnim da upozna jezik kompjutera, a sada se već i nadala da će nekako upiti to znanje preko kože, odlažući dan kad će i sama morati da sjedne i počne da komunicira sa mašinama, ispunjavajući ravne površine komandama koje se vrte u krug – ali imaju smisla. Htjela je da animira neku priču Agate Kristi kroz javascript, kao igricu sa slatkim iznenađenjima za svakog ko prepozna ubicu. „Da, puna sam ideja, u tome je moj osnovni problem.”
Intimni prijatelji koji su se sastajali na bazenima, intimusi, gurali su jedno drugo što je dublje moguće, uživali samo kad su iskreni, patili zajedno većinu vremena. Imao je ideju da se maskira u ceremonijalnu svinju, da ga u tradiciji pripreme za klanje, da to bude performans na glavnoj ulici početkom svinjokolja (novembra). Ovu zamisao ispričao joj je već dvaput, ali jedva je čekala da je čuje i treći. Zasmijavao ju je golicajući unutrašnjost nosa, konzumirala je riječi samo utoliko što su dolazile iz njegovih usta, smijala se iz stomaka. Jedne noći, kad joj se stomak prelio u dušu i bilo joj je dosta svega, odlučila je da odšeta duž linije od svojih do njegovih vrata. Htjela je da uroni čelo u mrak te sobe, da osjeti slatko olakšanje u nečemu što nije njeno i nije ona. Rekao je da želi da joj bude model, a ona je insistirala na tome da ga fotografiše dignutog kurca. Bili su napaljeni i nervozni. Uronila je u groznicu i gledala ih u proljeće, gole, na travnatoj obali ispod drveta, dok cvjetaju leptiri na Tisi.
Skidao je horor igrice, i pitao je da igra neku od njih pred njim. Volio bi da je vidi uplašenu. Izvinjava se zbog sadističkog prizvuka. Mogla je da prepozna seksualni potencijal te situacije, ali odbija da bude uplašena, pogotovo nakon onog što se desilo prošlog puta, kad je tokom jedne od top deset kompilacija unexpected jihad na jutjubu, saznala da joj se dopada ISIS propagandna muzika.
***
Direktno za vas, život kao takav.
Mitološko i svakodnevno.
Zlostavlja te, „slatko”.
problemi: Serija
ove lijepe nedjelje
zapravo ove
izvodimo nešto što izgleda kao ples
sve što nam je i potrebno od jedne nedjelje
pokret se kreće sa masom
ne možeš se izboriti protiv toga
rođena sam u septembru i trula sam
to opisuje promjenu, ne pobunu
dodaj me, moj život je fantastičan
ja, ranjiva; video formati
dođi kod mene
kod mene su sve dobre stvari
samo prestani da ih diraš!
sok od jabuke, iz jabuke?
možemo li jednostavno da postojimo?
kod kuće,
vibriramo električnom energijom,
bez krivice
______________________________________________________________
DUŠANKA SERATLIĆ rođena je krajem jula u Podgorici. Objavila je dvije knjige proze i poezije, “Soulmate” iz 2004. i “How to Create Anything” iz 2017. godine.
audio i e-izdanje knjige “How to create anything” možete preuzeti ovdje:http://www.zutakornjaca.me/p/how.html
čovjek-časopis 