THE PRISON-INDUSTRIAL COMPLEX
u 10 sati i 23 minuta sam primetio da je drosera alba samostalno uhvatila
jednu vinsku mušicu koja se zalepila u zglob lista, u udubinu
to je kao cerebralno krvarenje u staračkom domu
ostavljene starice i starci da pišaju i seru u posteljama svojih imanja
koja neće nositi sa sobom
to je svako poslepodne koje ne možeš da provedeš u svojoj sobi
jer nemaš mir, jer neko stalno pominje neki CV koji treba odneti na neku adresu
bezbroj adresa
ali to je isto kao pustiti hvatača snova poput zmaja da leti u susret suncu
i bude spržen
ili je isto kao stajati iznad opasnog električnog voda dok pljušti kiša
ali ne smeta mi
ta opasnost mi prija
jer onda ne moram da razmišljam o >kako<, već samo čekam na >kada<
_________________
10.23h – 10.28h
01.10.2020.
četvrtak
(Abbey, Reading)
***
SEVERNI VETAR I ZELENA NAJLON-MAŠNA
Ne u Londonu već u Readingu, u Forbury Gardensu, popodne
pored jedne bordo crvene, izanđale kante za smeće
iz koje viri zelena najlon-vreća, ubacih 2 wacko omota
iako u suštini nisam hteo da kupim to – zeznuo sam se.
Popio sam opet trankilizator jer sam ujutru imao apstinencijalnu krizu,
pošto onaj dan pre nisam uzeo ni jedan jedini.
Želeo sam zabavu i imao sam je.
Povratio sam sve što sam u sebe stavio i ležao pod tušem, licem u vodi;
mislio sam da će me voda osvestiti,
ali ova kanta za smeće ima tu zelenu mašnu…
Imam trenutno samo 50 funti.
To je sve.
Hladno je, a ja sam pod presijom da moram uspeti.
Početi da rintam, naći neki posao, bilo kakav.
Pokušao sam sve prekinuti.
Jednom, baš nedavno, nagutao sam se svih tih trankilizatora sa čašom britanskog piva,
ali samo sam zaspao i probudio se odmoran, kao preporođen.
Mislim da sam sanjao Hyun-Ji.
Okrenuo sam se ka ljiljanu mira i njegovim belo-zelenim cvetovima,
pomislio sam da je takva i Hyun-Ji, ta neka, tamo, negde….
Ne znam zašto, ali danas osećam pad –
onaj američki izraz za meni omiljeno godišnje doba.
Kanta u bordo boji koja prikriva rđu gledala me je tom zelenom najlon-mašnom.
Pala mi je misao na um – jednom ću upoznati jednu Hyun-Ji.
_________________
15.14h – 15.24h
26.09.2020.
subota
(Forbury Gardens)
***
MRAČNE PREDIKCIJE
koliko ću još dugo ovdje izdržati?
ne vidim nikakva pomaka.
najozbiljnije to kažem dok se bacam na krevetninu sa zvjezdicama
koje sam sam odabrao;
želim udahnuti prije kraja,
ne mogu precizno izračunati
ali kapitalizam je svugdje isti:
korporacije i agencije prepune nekih menadžera
ograničenog pogleda.
čovjek, ma što radio, uvijek ide prema smrti
jedući zagađeno povrće
na osunčalom veštačkom travnjaku treba naći mjesto.
otići ću i neću se kajati.
neću se kajati što sam ih ostavio –
čemer i jad u strasnom zagrljaju.
krenut ću.
posljednje dane provest ću pored kontejnera
sa ostacima hrane isteklog roka trajanja,
a kada i sam postanem deo tih ostataka
nitko neće pitati gdje sam ili hoće reda radi.
u nekim novinama naći će se članak da sam nekada davno
sa nepunih 18 godina napisao najljubavniju pjesmu;
ali slušat ću tišinu sivog neba
a nigdje neće pisati da je to tijelo u đubretu, tijelo sretnog čovjeka.
________________
13.07h – 13.17h
17.09.2020.
četvrtak
[in the new room, Abbey, Reading]
_________________________________________________________________________
VLADIMIR MILOJKOVIĆ rođen je 1978. godine u Subotici.
Objavio je dve zbirke poezije „Razgovor sa Hertom“ 2014. (SKC Kragujevac, edicija „Prvenac“) i dnevničko bio-bibliografsko izdanje, zbirku eksperimentalne, socijalne, signalističke poezije „teško u glavi“ u julu 2020. (Presing, Mladenovac, edicija „Pod presom“).
U avgustu 2020. preselio se u Englesku (bar na neko vreme).
čovjek-časopis 