ČEKANJE
Nad otvorenim atlasima promatramo samo strane zemlje.
Svaka od njih ima svoju kišu.
Svaka od njih raste u visokoj travi
da bi potom uronila glavu u jedan veliki oblak.
Mekano prenoćište.
Šišmiše zamišljamo u zrelim špiljama Indonezije.
Svatko tko je ikad krenuo na jug
učinio je to posve okrenuta želudca.
Krilima okrznemo mjesečev trag u udubljenim stijenama
i tako stojimo
na kraju nedjelje
ususret zimskom jutru
u odvažnosti mladog jablana.
U svakoj stranoj zemlji ista su samo čekanja.
***
BIJELA SOBA
Naša je soba bijela sjeverna kutija.
Ujutro joj otvorimo sve poklopce
spremajući slojevitu zimsku svjetlost
kao zaštitu.
Znamo: kad opet padne snijeg,
trebat će sagraditi još jedno sklonište.
U našoj sobi sjene su ispod zidova
da se ne bojimo kad snovi ovamo ušetaju
kao da je njihovo.
***
OSTANAK
Bit će to još jedan stol u koji ćeš utisnuti svoje dlanove.
Tebi je prirodno rezbariti svaku vrstu namještaja
krilima na kojima nema ničega osim iznošenih kostiju.
Takva su krila za ostanak.
Takvi su ostanci naseljeni naslonjačem u boji slonovače
i tako predano mirišu.
Na krovu jedne crkve leži otkinuto zvono i neumorno cvili.
Prvi su padovi uvijek uokvireni u nemoć.
U jedan petak kad mrak opet bude uguran u dječje cipele
prići ćemo zvonu
i pričvrstiti ga na naslovnicu magazina o uređenju
ili ga spremiti u jedini džep na košulji,
odakle će izrasti u dvije prigušene grane trešnje
oblikujući predsoblje
i rastvorenu smočnicu
u staklenku.
_______________________________________________________________________
IRENA SKOPLJAK BARIĆ (Zenica, 1982.) profesorica je hrvatskoga i ruskog jezika i književnosti. Pjesme i kratke priče objavljivala je u časopisima Poezija i Tema te u nekoliko zbornika i publikacija u sklopu književnih natječaja. Suautorica je čitanki iz hrvatskoga jezika u izdanju nakladničke kuće Profil Klett te digitalnih obrazovnih sadržaja za projekt e-Škole. Godine 2016. izišla je njezina prva pjesnička zbirka Neprivezani u izdanju Hrvatskoga društva pisaca iz Zagreba.
čovjek-časopis 