RADE ŠUPIĆ, DVIJE PJESME

PONOVNO ROĐENJE

Posle velikog pada
nailazi zvezda
dovoljno daleka da nas izbriše
noć / sunce / ali ipak noć
možda se bogovi sažale
i pošalju nas u raj
jer već danas
svuda su razbacane reči
kao kada okupatori razvlače
poluživa tela :
čovek koji je stihove znao napamet
prvi će zapasti u oganj
da upozna pakao

Pesma se stvara
samo svojom samoćom
ne postoji kraći prostor
koji treba preći
al do tada
dok reči ne zaćute
jedino će golubovi biti
svesniji od nas

***

REČNE FIGURE

Dosta je sa anaforama
retoričkim pitanjima
Želim čistu reč i njenu utrobu
zavese koje kleče na dnu bunara
prizivajući merdevine

Sagnućeš glavu
kada budeš plakao
jer u tvojim grudima je zemlja
I krik koji je izlizana metafora
pređašnjeg života
ili suživota

Reči su mi odale tajnu
koju moram da prećutim
dosluh nežnosti
i nepokretnost tela

O mrsko more
svet približi svetu
jer više se nigde ne vraćam
niti umem
da se vratim

___________________________________________________________________________

RADE ŠUPIĆ iz Lazarevca je 19-godišnji student Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija.
Napisao je pesnički prvenac „Poezija koje nema“, koji čeka da bude objavljen.
Nagrađivan je na međunarodnim takmičenjima, kao i na takmičenjima lokalnog nivoa.

Životni mu je moto: “Pesma se ne piše, ona se živi”, Miljković

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.