TRI PJESME ANETE VLADIMIROV

MRTVO NEMO MUKO

Noćas sam sanjala svog prvog oca.
Srce je radilo kao novorođeno,
caklio se mišić boje mesa.

Moj prvi otac je živ.
Kao što je muka živa.
Ostavlja dah u ogledalu,
trpi smrad pokvarenog zuba i
boli na dodir.

Moj drugi otac nije živ.
Njega ne sanjam.
Mrtvo nemo muko.

Sad je moja muka živa.
Vlat trave postajem,
jer to jesam.
Kap znoja na licu težaka,
jer sam to bila.
Život da me ima,
jer ga ja nemam.

***

PROŠLOST JE SUTRA

PREDRATNO PJEVANJE

Topovi su gladni.

RATNO PJEVANJE

Ko preživi – pričat će.

PORATNA PJESMA

Neće.

***

STARAC I SKELET

Niti je puna,
nit je prazna,
do pola je
čaša
u kojoj čami
Šredingerova ljubimica,
koja je i
koja nije
poput srodnog joj
pećinskog nakita.
Iz vlastite krvi
juriša jednom kapi
na svakih hiljadu godina
amaterskom tvrdoglavošću
Muhammada
koji je svoju mladost
u jezeru ribario
i srastao sa vidikom
sve dok pučina nije okoštala
a sa njom i ribe
reumatične,
koje na promjenu vremena
bole stare udice.
Presušila je rijeka Indus
zato ribar
već treću godinu peca ugalj
u selu Jhampir
na jugu Pakistana
noseći svoj skelet
iz treće smjene
gotovo sasvim oglodan
na putu do tla.

______________________________________________________________________________

ANETA VLADIMIROV rođena je 20. decembra 1980. u Bosilegradu u porodici Vinka i Mire kojoj se četiri godine nakon pridružio Vladimir. Odrastala je u Despotovcu. Školovala se u Jagodini, a potom Beogradu gdje je završila sociologiju. U Hrvatskoj živi od 2006. Ima kćer Sofiju.

fotografija autorice: Saša Zinaja/ Nfoto