O
Maslina ispada iz oka uspavane sirene. Bajke se kotrljaju na dlanu.
Olivia, nekad si znala umaći vješticama i melankoličnim dodirima.
Ukočeno padaš po okviru kreveta. Nečujno. Gdje su ti ruke prepune bajki?
Bajke zaglavljene u hlačama se rasipaju po umoru tvojih prepona.
Nemili krik vrane zaglavljene u smoli. „Budi se“, zapovijeda.
Nijedan svijet se nije u snu spasio. Htjela je samo sletjeti na sunce.
Dan pada u kaljužu beznađa nastalu iz osušene morske brazde. Slojevi vode.
Noktima rezbariš štap i oštrinu samoće. Izborano drvo šapuće kroz smolu.
Ulice su trnoviti posjed gradova koji preziru samoću. Tremor prolaznika.
Čeka obustavu prometa na raskrižju. Leći ćeš pred kotač sudbine i ponoviti vranin krik.
Htjela si samo sletjeti natrag u sebe. Ta bajka je već naučena. Kraj je izvjestan.
Ribari vade tvoje tijelo iz vode. Miris pržene ribe ih dočekuje s vrata.
Žena ubada vilicu u tvoj trbuh. Djeca ti uzbuđeno odsijecaju glavu i bacaju psima ispod stola.
Nitko ne zaustavlja tvoje uništenje. Sama si tražila nemogućnost povratka.
„Budi se“, zapovijeda vrana. Nijedan svijet se nije u snu spasio. Vrijeme smrti je nepoznato.
Nijedna bajka nije dovoljno izvjesna. Maslina se kotrlja u brazdu.
„Budi se“, zapovijedaju fotografije na stolu. Nijedan život se nije u snu spasio.
***
P
Mjesto između kamenja i vode. Diše. Boli te zgažena mačka na cesti.
Njezina unutarnjost rasuta po ucviljenom grobu. Mrak joj, dok spavaš, vadi oči.
„Tuđe boli“, ponavljaš istrunulih zuba i pocijepanih hlača, „dosta mi je boli.“
Zubi su spremni za žetvu. Otac srpom crta savršenu liniju na vratu praseta.
Skičanje bode prazninu u grudima. Oluja dolazi s prvim riječima.
„Ja. Ja. Ja. Ja. Ja“, mrvi se natrag u grlo zajedno sa zubima. Gdje li su tvoje boli?
Sestra je za večeru pojela i boga i zmiju. Oštra je bol u hrapavom ždrijelu.
Ptice su umrle u gnijezdu. Svijet često miriše na slučajne smrti.
Sestra je kartama isjekla ruke. „Umrijet ćeš od boli“, rekla ti je.
U tebi smrt kao miš pod ormarom. Čeprka i čeprka ne bi li potegla teški obarač.
„Ne kopaj po smrti tako olako“, govore mačka na cesti i prase na ražnju.
Gdje li su tvoje boli? Majka te hvata za kosu i odvlači u štalu. Boli li te?
„Ne boli. Ne boli“, ponovit ćeš skačući s krova. Velike djevojke ništa ne boli.
„Osim tuđe boli“, ponovit ćeš zubima obilježavajući doba nove sjetve.
Porađaš vlastitu smrt kao u priči o mišu. Tvoje su boli nijeme u svijetu buke.
Jednog dana će crvi došapnuti mišu: „Boljelo ju je umrijeti.“
***
S
Padao je led u pustinji. Sahara. Sonora. Salar de Uyuni. Selma sa ustima od pjene,
Stopalima glancaš pijesak na horizontu. Godine spavaju na jastuku od bjelokosti.
Lutanje monarh-leptirice do Kanade se nastavlja, makar ona već bila mrtva u tvojoj kosi.
Koža se zateže na obali srama. Nisu te vidjeli kako bježiš kroz prozor.
Sfingi je Horus pojeo nos. S desne strane oca, sin kćerki otkida desnu ruku. Diestra. Sinistra.
Jer desna je od boga. Grijeh se plaća kamenjem s obale. Brat je vidio tvoju ruku pod haljinom.
Padao je pijesak na Alpama. Tvoje su sestre bijele od snijega bez ruku kopale vlastite grobove.
Selma je grešnica. Sinistra. Od vraga. Od zla. Od njihove gorke drobi.
Čvrst stisak vjetra guši ledeni brijeg. Plamene kočije se strovaljuju ka nebu.
Selma sa ustima od pjene, slušaš li mirne jecaje slobode u koracima?
Čavle pod stopalima dočekuju bjegunce i ljubavnike božjeg bezakonja.
Nema ni zemlje ni neba koji prodaju volju na buvljaku. Golub je uletio u mrežu.
Pastiri štapovima tjeraju oblake. Selma, jesu li i oni od leda?
Ljudi su grabežljivci uglancane čeljusti. Sijaju u mraku dok bježiš od pustoši.
Padao je led u pustinji. Sahara. Sonora. Salar de Uyuni. Selma sa ustima od pjene,
Stopalima glancaš pijesak na horizontu. Padao je led u pustinji kad si počela vjerovati u vlastito uskrsnuće.
_________________________________________________________________________
MIHAELA ŠUMIĆ (1998, Banja Luka) završila je Opću gimnaziju Katoličkog školskog centra „Blaženi Ivan Merz“ u Banjoj Luci. Tijekom 2012. godine je pisala poeziju i kolumne za meksički LUF magazin. Svoju poeziju je do sada objavljivala na nekoliko portala, uključujući i poeziju i prijevode na engleskom, španjolskom, portugalskom i hrvatskom jeziku. Prvu zbirku poezije, „Nekoliko sitnih uboda”, (Imprimatur, Banja Luka) objavila je 2020. godine.
čovjek-časopis 