SEKS U DUBROVNIKU
Pun mi je kufer tog punog mjeseca
Nad Kneževim dvorom u Dubrovniku
I Merkura retrogradnog mi je dosta
Ne razumijem taj svemir i njegove poruke
Koje mi šalje pulsirajućom glavoboljom
Kakva je to Morseova abeceda boli
Za južine dok o gradske zidine udara
Bijesni šilok dižući ogromne valove
Mlateći nas sa svih svojih deset Baufora
Dok hodamo zagrljeni ulicom Od puča
Ka Gradskoj kavani na čijoj ćemo terasi
Šutke piti hladnu konavosku malvasiju
Izgovorene gluposti djelovat će erotično
Pričat ćeš mi o tajnama tajnim i javnim
Rukama ćeš mazno dodirivati rub čaše
Kao da je ulaz u spilju aluzivnih stalagmita
Dok ću ja zamišljati tvoju oblu stražnjicu
Jedra bedra i liniju leđa pod rukama
A jutro će biti daleko i vraški nepoželjno
***
TOČKA BOLI
Između nogu, mojih i tvojih
Postoji točka u koju bi Merdžan
Usmjerio okovani šiljak kolca
Kako bi patnja dubinom odrazila
Moć vlasti koju podmuklo služi
Kolac su zamijenile strujne žice
Kiselina iz akumulatora i običan nož
Medicinsku preciznost osmanskog dželata
Sirova sila zločinca iz susjedstva
Kojem ubijanje nije posao nego strast
Sve se promijenilo samo su bol i patnja
Ostale jednako utisnute u lica žrtvi
Koje snimaju televizijske kamere
Reportera bez granica i bez straha
Dok snimke zločina poskakuju ekranom
Djeca se mirno igraju na podu
Njihovi psi ljubimci ližu im stopala
Ti i ja sjedimo u travi, zagrljeni, uplakani
***
IZVADAK IZ KNJIGE SIRAHOVE
Neke ljubavi nisu bezopasne
U bitkama za prekarni balans
Perikulozno cvijeće cvate
U međusobnoj kompulzivnoj ovisnosti
Ponekad poželim da me pojedeš
Poput finog sendviča ili kroasana
Pucale bi mi kosti i trgale se tetive
Dok bi me žvakala oštrim zubima
Cijedila bi se topla krv s tvojih usana
Moje bi te oči začuđeno gledale
Otkvačene iz glave, na nitima živca
Vikale bi pune požude i straha
Pojedi me, moja bijesna zvijeri
Ali mozak bi urlao cijedeći se
Kroz pregrade nosa i ušne kanale
Sjetio bi se mudre Knjige Sirahove
Vidio bi u tebi razbješnjelog bika
Koji uživa u plijenu, sve do epiloga:
Na obalama Jordana crni iris cvate
Zvijeri su zalegle u hladovinu cedra
Šapat umorne jeke sluša Ben Sira:
U strpljiva čovjeka nema mira
__________________________________________________________________________
IVAN KOPRIĆ rođen je 6. siječnja 1965. u Vrbovcu. Predstojnik je Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Instituta za javnu upravu. Objavio je zbirku poezije „Hologrami nade“ (Meandar media, 2019.), a za objavu je predao i drugu pod naslovom „Intergalaktički peljar“. Uz brojne sveučilišne, znanstveno-istraživačke, akademske, stručne i javne aktivnosti intenzivno piše poeziju i druge zapise, putuje i zalaže za demokratizaciju vlasti, aktivnu participaciju građana i kvalitetne javne usluge dostupne svim ljudima. Slobodu, vladavinu prava, solidarnost i milosrđe smatra ključnim vrijednostima naše civilizacije.
čovjek-časopis 