ŠTA STE OČEKIVALI KADA STE ME NAZVALI PO ČOVJEKU KOJI JE DOSLOVNO IZGUBIO GLAVU
često se uhvatim kako razmišljam o dedi
ne o onom kome je ona stvar došla glave
već o onom drugom
čije ime nosim
bio bi ponosan na tebe
kaže mama
pomagao bi ti da riješiš električna kola
naučio te da voziš traktor
vodio na utakmice zvezde
a onda samo naglo umukne
kao da je upravo
glavom i brkom
ušetao kroz vrata
vratiće se govorila je baba
nije mrtav ima drugu ženu i djecu u argentini
rekla joj jedna žena što gleda u pasulj
vratiće se mora se vratiti jer
čak i psi s vremena na vrijeme
dobiju kost-dvije
a mi poslije 25 godina ni toliko
avgust devedes pete
mog dedu bole leđa
i muka mu je od rata
sakrij se vlado izginućeš
neće mene
vide da me boli
avgust devedes pete
moj deda ne zna kako ću se zvati
niti da više ne mobilišu vojnike po kućama
već brojke koje bi im baš fino legle
kako na papir tako i u masovnu grobnicu
oktobar devedes pete
moja mama zamišlja želju
dok gasne svih 26 svjećica
u sjeni njenog stomaka
ali svadbarski meci su
bogovima rođendana izrešetali uši
i oni joj sad mogu dati samo još krvi
maj devedes šeste
po prvi put za markovdan
baba po kući ne traži stolicu viška
kad su svu djecu njihovi djedovi ljuljali na koljenu
ja sam imala nevidljivog dedu
i to je bilo nekako kul
jer moj je deda mogao meni da sjedi u krilu
i traži igračke za svetog nikolu
kad su drugu djecu njihovi djedovi
vodili na sladoled
ja sam svog za ručicu vodila u školu
da nauči da čita i piše
ali brinuo se i on o meni
on je bio u mojoj pesnici kad sam se branila
od dječaka ljutitih i za glavu viših
on je bio moj plišani zec
kad mi niko od drugara nije došao na rođendan
on je bio stranac koji me uhvatio za kosu
kad sam se davila u rijeci
moj deda heroj deda prkosni deda snažni
jednom se rukom drži za bolna krsta
dok drugom pridržava glavu
da mu se ne skotrlja sa ramena
i juri brzinom svjetlosti
kao vin dizel u onom filmu s bebom
da me zaštiti od zalutalih metaka mina u polju
pazi me od zastava i telećih glava
raznoraznih kukavica koji bi da me vode
tamo gdje sami ne smiju
e moj deda
opet si se zajebao u računu
sve ove godine strijepio si od pogrešnih stvari
dvaput zaključavao bravu u slučaju da se vrate
sinovi ljudi koji su te odveli
kao da meni išta može metak geler grom
možda nosim tvoje ime ali
ja sam perlić deda
a mi perlići ginemo od metka samo
ako je prvo bačena rukavica
ili nas pokupi kamion dok se
na neosvijetljenom bajsu
vraćamo iz kurvanja
nisi me sačuvao deda
ja sam pravoj opasnosti išla na noge
penjala se preko balkona i ulazila
kroz prozor dok svi spavaju
nisi me spasio deda
poludjela sam deda
srce mi je bolesno deda
deda daj doleti na
svom nebeskom traktoru
i reci da
izgubiti glavu
i nije sad neki smak svijeta
***
GODINA KAD JE BRAT POČEO DA VJERUJE U VANZEMALJCE
te godine brat je krenuo u medicinsku školu
i tako se zauvijek upisao u redove skeptika.
majka je tri noći plakala za njim,
sipala mu svetu vodicu u kafu
i tamjanom mu krišom kadila sobu,
neće li se vratiti pod okrilje vjere.
majka nije znala da bratovljevo nebo nije ostalo prazno,
kako je ona zamišljala.
on se sad noću iskradao kroz prozor svoje sobe
i peo na krov da posmatra zvijezde i iščekuje otmicu.
nije mati to shvatala, sve to naukovanje
ni njihove bezbožničke alate poput šprica,
koje mu je nalazila u sobi
i odmah pomišljala na najgore.
mati je bila jednostavna žena
i sad joj se počelo činiti da možda ipak nismo sami.
jer ako nisu vanzemaljaci,
ko je onda oteo dijete?
***
KAKO SU ME VANZEMALJCI UBIJEDILI DA TAJ PATRIJARHAT I NIJE NEŠTO
Kad sam bila dječak,
bila sam najhrabrije dijete u ulici.
Koja god se vratolomija smisli,
ja sam je prva uradila,
dječake za dvije glave više od mene tukla
i, naravno, svaki put popila batine,
al’ sam ih tukla.
Kad se brat plašio da fudbalsku loptu
udari glavom, svi su mu se smijali, a ja,
ne bih li zadivila tatu i dječake iz ulice,
ja sam uzela košarkašku loptu i napucala je
čelom iz sve snage, tako da je sve zvonilo
kao pred službu.
Niko nije ni obratio pažnju na mene.
Zato sam je uzela ponovo i udarila,
i opet niko nije obratio pažnju na mene.
Zvonjava je već postajala nepodnošljiva.
A kad sam je uzela i treći put u ruke,
na nebu su se pojavili vanzemaljci i
dobacili mi: „Ti nisi pravi dječak.“
Tako sam počela da nosim haljine na cvjetiće
i volim nježne dječake koji svoju glavu
više vole upotrijebiti za neke mekše stvari.
***
AKO TI SE NE SVIĐA MJENJAČ, OK JE PREĆI NA AUTOMATIK
od nje imam tremu dlanovi mi se znoje
kako se ono zovem kako se ono zovem
ona je bajkerka bez motora i kožne jakne
kad ona uđe u prostoriju
sve oči se zalijepe na nju kao muve na
extra strong traku za insekte.
mislim da se i mom momku sviđa.
ona je jedna od onih djevojaka koje su
nevinost gubile odozgo
zabijale golove dječacima kroz pišu
odjebale princa i smuvale aždaju
gacale preko blata do gležnjeva da dođu do duge
dok je mater za njima vikala
ne preko oranja sine isfleka novu haljinu.
nikad nije uzmicala ni pedlja kad baba zakolje
pijetla a on trči onako u krug par minuta bez glave
tako je i dobila ožiljak na koljenu u obliku rogova
ta đavo djevojka
čini da se svi osjećamo suvišno
njoj ne treba niko da joj promijeni
sijalicu osigurač ulje u autu
otvori teglu ajvara
s mjenjačem se snalazi bolje nego sa
pa neću sad da budem vulgarna.
ta kaktus djevojka
šta ona radi kad se umori od toga da bude sin?
da li se prospe po kuhinjskom podu
pa jeca slini da li kaže bože
hoće li iko zavoljeti kći u meni?
ne ona ona to ne radi
ona je snagator djevojka kristijan golubović djevojka
o njoj se pričaju razne priče
kako je jednog izbola nožem jer ju je
ufatio za dupe bez pitanja
drugog išamarala jer joj je podvalio
pepsi umjesto kole
ta seksi brat djevojka
mislim da se i moj momak zaljubio u nju.
kad bi samo htjela da ga udomi na jednu noć
pa da ima nešto lijepo i moje
da do zore u njoj ženu ljubi.
_________________________________________________________________________
VLADANA PERLIĆ (1995, Banja Luka) diplomirana je profesorica francuskog jezika i književnosti. Dobitnica nagrade Ratkovićeve večeri poezije 2020. Za rukopis „Kucanje na vrata kule“, dobila je nagradu „Novica Tadić“ za 2020. godinu, bila je finalistkinja konkursa Trećeg Trga 2020 i SKC-a iz Kragujevca 2020, dobila drugu nagradu na konkursu „Slovo Gorčina“ u Stocu za 2018. i 2020. godinu i treću nagradu za drugu pjesničku zbirku konkursa Carpe Diem 2020. Trenutno je u finalu Festivala poezije mladih u Vrbasu i Međunarodnog festivala kratke književne forme Zaton. Poezija joj je prevođena na francuski, njemački, engleski, mađarski, poljski i hindi.
čovjek-časopis 