OTAC I KARMA
Otac spava otvorenih usta.
Mravi ulaze i izlaze iz njegovog tijela.
On sanja da je velik kao sunce.
Otac zna, njegovo tijelo je kuća za mnoge duše.
***
OTAC I USJEVI
Kad se otac nakašlje, vrapci se razbježe.
Dignu sjeme u zrak, pa kruže oko njegove glave.
On udari triput dlanovima, i iz zemlje nikne pšenica.
Svako zrno ima svoje ime.
***
OTAC I MIR
Očevi koraci sve su sve kraći.
Što je otac sporiji, veći je njegov mir.
Otac nogama dodiruje zemlju i sjeća se vremena kad je trčao i čeznuo za mirom.
Otac zna, nemoć je moć.
***
OTAC I RANJENICI
Vinova loza je ranjena.
Otac ranu podveže selotejpom.
Sjedne u hlad i čeka da vidi što će se dogoditi.
Otac zna, rane ne zarastaju od vještine nego od strpljenja.
***
OTAC I TIJELO
Otac ne puši, ne pije. On pazi šta jede.
On ima sve, jer nema ništa, osim svoga tijela.
Otac zna, tijelo je jedina domovina koja nosi njegovog ime.
I, ako sa ovog svijeta, bar na vrhu noža ponese njen zdravi prah, ponijeti će sebe.
Samo sebe.
***
OTAC I SREĆA
Kad otac šeta kroz parkove, on u sebi ponavlja: Ja sam samotni šetač u božijoj bašči, i samo me ponekad dotakne kap sreće.
Otac zna, u kapi je istina, a u samoći zivot.
***
OTAC I NAFAKA
Kad naiđu sakupljači starog gvožđa, otac ih pogledom odvede do stola.
Otac ne zna njihova imena.
Gladan čovjek ne treba ime, on
šuti, sit govori.
Otac je shvatio, kad pomaže drugima, pomaže sebi.
Zdjela je uvijek puna kad je prazna.
***
OTAC I ISCJELJENJE
Otac ustane prvi, protrlja oči, zasuče pidžamu, pa se bos šeta po mokrom dvorištu.
Kapi rose se ježe na stopalima i liječe dušu.
Otac zna, jutro počinje u ponoć, a iscjeljenje kad sunce izađe u srcu.
***
OTAC I LJEPOTA
Kad pokosi travu, otac opere čizme, podboči se na prozor i udiše miris bilja.
On ne žali ni za jednim pokošenim cvijetom.
Otac zna, ljepota nije u onom što je bilo, nego u onom što je ostalo.
***
OTAC I LJUBAV
Otac je čuo da živi često zamišljaju da su umrli,
a oni koji ih nisu voljeli, plaču na njihovoj sahrani,
kaju se zbog ljubavi koju im nisu dali.
Otac ne govori o ljubavi, nego o mjestu, koje
će poslije njegove smrti ostati prazno.
***
OTAC I DOSADA
Kad jedan posao privede kraju,
otac rukama trlja noge, popravlja cirkulaciju, razgoni grčeve i smišlja nove poslove.
Otac zna, ne dosađuje se onaj koji ne radi, nego onaj koji nema plan za novi dan.
***
OTAC I ODLAZAK
Otac je pripremio grobno mjesto, izlio temelj, očupao korov.
Sada spokojno vježba odlazak: Jedan Očenaš, tri puta Slava Ocu i neko brzo Vjerovanje koje su mu prepričali, kad je bio dijete.
Otac je zadovoljan pogledom na selo.
Dok oplakuješ pokojnika, vidiš krov kuće, a taj krov ga je koštao pedeset žuljeva.
Dan smrti je nepredvidiv, bitno je da bude u proljeće, da se prime tulipani.
Otac je uvijek vodio računa o usjevima, i poravnanju dugova.
Računi se svode na ovom svijetu: svakoj se pčeli pripremi košnica, a tuga se pokrije medom.
Otac zna, njegov odlazak je žetva.
A grobno mjesto poslednji ugovor sa zemljom.
___________________________________________________________________________
RUŽICA MILIČEVIĆ rođena je 1967. u Donjem Svilaju kod Odžaka. Studij sociologije završila je na Fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu, a 13. travnja 1992. zbog rata napustila Sarajevo i otišla u Austriju u grad Bad Ischl, gdje još uvijek živi i radi kao voditeljica ureda za integraciju. Ujedno je i voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.
Uz to, osnivačica je i voditeljica platforme za međureligijski dijalog, na komunalnom nivou. Pisanjem se bavi od svoje osnovne škole. Do Domovinskog rata je isključivo pisala poeziju, dok se zadnjih godina preusmjerila i na prozu. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem-crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi.
čovjek-časopis 