ČETIRI PJESME ANTONIJA KARLOVIĆA (iz rukopisne zbirke “I TAKO CIJELOM MASARYKOVOM”)

TUĐMAN

Na dan kada je on umro bio sam u vrtiću prisiljen na popodnevno spavanje. Teta Zdenka pušila je prošvercani duhan i dijelila packe nemirnoj djeci koja ne bi uspjela zaspati na vrijeme. Zgrčio sam svoje male udove i pretvarao se da sam mrtav, a kad je ona kasnije napokon digla rolete i uključila TV vidio sam samo jedan dug red uplakanih ljudi koji čekaju da vide njegove beživotne ostatke. Još od tog dana Tuđman je za mene jedan dug red uplakanih neznanaca i prisila na mrtvačko ležanje. Shodno se tome protiv retuđmanizacije borim srčanim preguravanjem u redovima i nespavanjem do zore.

***

SIRENE

Živjeti u gradu znači oglušiti na zvuk sirena.
Na vatrogasne,
na policijske,
na sirene hitne pomoći.
Ona svako malo projure,
a prosječni građanin
ih uopće ne čuje.
On je oglušio
na požare,
na nasilje,
na smrt,
na sirene,
na ljude.

***

NA SELU

Na selu neke stvari ipak idu brže nego u gradu
gdje ti u bolnicama razvlače posljednji dah
na dane, tjedne, mjesece. Hrapave i mučne.
Pa krene rasprava: ukop il’ kremacija,
traženje i čekanje slobodnog mjesta,
restauranta za karmine,
glazbene pratnje i iščekivanje
ostavinske rasprave.
Na selu te stvari ipak idu brže:
popodne zakašlješ, navečer izdahneš,
ujutro te pokopaju,
kasnije odu natrag u Njemačku.
Na selu neke stvari ipak idu brže.
Na selu ljudi odu brže.

***

PROSTOR ZA NAJAM

Tu je nekad bio urar,
kasnije mesnica,
pa porezna uspostava,
pa opet mesnica.
Vani je nekad bio mir,
a prije toga rat
i nekad je bila Jugoslavija,
poslije nje druga Jugoslavija,
a onda je opet bio rat.
Nekada je prostor bio u uporabi,
posljednje kao otkup zlata,
a sad ko stara djevojka
čeka nekog siromaha
da prihvatiti svoju sudbinu
i useli posao unutra.
U prolazu nek nam svima
kroz dušu prođe tiha molitva:
samo da se ne vrati mesnica.

_________________________________________________________________________

ANTONIO KARLOVIĆ rođen je 1994. godine u Zagrebu. 2017. godine osvaja prvu nagradu međunarodnog pjesničkog festivala u Vrbasu. Pjesme su mu objavljene u više časopisa i izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Do sada je izdao dvije samostalne zbirke poezije: Tijela. Stepenice. Siromaštvo. (2018.) i Ego-Stripper (2019.)