PRVI UTISCI
/DNEVNIK S BLISKOG ISTOKA/
prvi dan ne može se disati
i ništa nije dozvoljeno
drugi dan kako lijepa obala
ne smije se plivati
grad skulptura
šest stotina skulptura na otvorenom
neke su veće od moje kuće
nikuda ne idemo pješke
autom i magičnim tepihom preko plavog grada
to je rad nepoznatog autora na ostrvu u ulici Princa Fejsala bin Fahda
moja omiljena skulptura danju
četiri fenjera Julia Lafuentea noću
skulpture su ovdje zamijenile ljude
one s nama vode važne razgovore
imamo odnos na daljinu
njima se ne prilazi
Džeda, muzej na otvorenom
ovdje ljudi kažu o tome ne znaju mnogo
povod za voljeti izložbe ali ne i vožnje
filter folije sa uv zaštitom na prozorima
da nas niko ne vidi i da oni ne znaju da mi vidimo njih
Legenda kaže da u Habali ima jedna stijena kao Kleopatrina igla ako želiš da postaneš pjesnikinja moraš provesti noć na njoj a da ne poludiš
ljudi su ovdje uglavnom unutra
iza zidova
iza pregrada
jedni iza drugih
držimo distancu
i kada smo fizčki bliski
šetamo samo zimi
u najtoplijem decembru
oči oči gledaju me iza tamnih okvira
ponekad im uzvratim uzdahom
a ponekad bih htjela da me te oči ne gledaju
da me niko na svijetu više ne gleda
Legenda kaže da postoji jedno selo u kraljevini u kojem nije dozvoljeno da dijete vidi lice svoje majke za života
ovdje se nikuda ne žuri
ovdje se vrijeme rasipa kao novac
nastupila je rasprodaja
za vrijeme molitve ne idemo nikuda
dozvoljeno je moliti se svuda
po ulici i ispred toaleta
stav javnosti je ništa nije zabranjeno samo obrati pažnju
Legenda kaže kralj je ležao dvije sedmice sa svojom prvom ženom prije nego što je otjerao kupio joj je kuću i dao platu stavio je na listu kraljevske porodice
uživala je status kraljice ali nije smjela da se preuda
ovdje se porodica slavi javno
promoviše se brak, natalitet, poliginija
ljubav se može naslutiti u stidljivim gestama inkognito ljubavnica i ilegalnih ljubavnika
u suptilnim igrama očeva i djece noćne scene doručka na travi
lightsaberi tvore znakove beskonačnosti
sasvim sigurno vrućina nikad neće proći
***
IZGUBLJENI U PREVODU
jednog dana u aprilu
ići ćemo na plažu i tamo provesti dan obučeni
posmatrati smjene valova
produbiti osjećanja jedno za drugo bez riječi i dodira
kao da se znamo oduvijek pomislit ćeš da voliš scenu s karaokama u lost in translation
i da ne voliš da spavaš s upaljenom klimom
što mi je trenutno od nevjerovatne važnosti
naši pogledi upereni na gorući horizont
putuju sasvim različitim putanjama
nikada se zapravo nećemo sresti
ja mislim o Sarajevu
a ti o Bejrutu
mrziš svoj posao
ali voliš četvorke
to čini tvoj život vrijednim življenja
ne zanima te politika
i nemaš ništa da kažeš o kralju
tvoju ispraznost često nazivam odsutnošću
tvoj misaoni život je uslovljen geografskim položajem
vjerovatno i moj
i tako ih ti i ja nosimo svuda
i na ovu plažu donijela sam ranjenu planinu i pogled na najljepši grad
sve više sam uvjerena da dvije osobe ne mogu vidjeti isti prizor
čak i kada je on sasvim nevin poput zalaska sunca na morskoj pučini
____________________________________________________________________
ALMA GAČANIN (1988. Sarajevo), živi i radi kao umjetnica, bez obzira na posao koji obavlja u datom trenutku. Master u edukaciji u likovnoj umjetnosti stekla na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Posebno je zanimaju uslovi rada i radna prava, što iskazuje kroz djelovanje u vizelnoj umjetnosti, ali i kroz bogato radno iskustvo. Često sanja rat i životinje, svoje mrtve i vodu.
čovjek-časopis 