DUG
Kad je netko ugurao veliki balon u mali
i počeo puhati, bilo je pomalo smiješno,
pomalo patetično, ali i prilično erotično.
Razmišljati o načinu. I to kako se mali
počeo napinjati razvlačeći se do krajnjih
granica i prijetiti rasprsnućem. Netko je
morao spustiti tlak. Jedna žena osjetila
se pozvanom, a rekli su joj – to se može
pisanjem. Pa je prionula fanatično i vrlo
predano. Samo bi rijetko načas zastala,
podizala glavu, ogledala se oko sebe i
tad iskusila čak i ponos zbog izgubljena
osjećaja za dnevnu rutinu malograđana,
pa zbog svoje hipijevske zapuštenosti
i dlakavosti, zbog nemara u kućanskim
poslovima, zbog oslobađanja od onoga
što je prije smatrala samorazumljivim.
Nekad bi, jasno, ipak morala platiti dug
i nasljeđu i odgoju – tad bi zapadala u
grižnju savjesti popuno razumijevajući
zašto je ona žena iz crne kronike prije
nego što se ubila do detalja sredila stan
u kojemu će već jednom netko makar
po smradu pronaći
njezino raspadnuto truplo.
***
MORAM BITI SIGURNA
neću tintom nego vrelim željezom ću
utisnuti znak ljiljana visoko u vrat na vidno mjesto
i kao dobra samaritanka
prilazit ću svakome
koga zateknem da leži osjećajući pritom bol
šapćući mu slobodno ti zvati me i djetešcem
i majkom i sestrom ili samo
reci
brett
a budeš li malo grub unaprijed zahvaljujem
bit će to baš kao da se ja na tebi iskaljujem
dok na vratima drhti preokrenuti natpis
moja plaća – vaše zadovoljstvo
i kao zaista najbolja
od najboljih
ni prije ni poslije ni od kojega neću tražiti ništa
do toga da na odlasku
dvaput
provjeri da nema više tragova
daha
na zrcalu
jer moram biti sigurna da jebeni klaun koji se ikada
iz mojih usta kreveljio za publiku
više
ne diše
***
S ODMAHOM RUKE
noćas su se opet urotila
dva moja đavolčića svaki sa svojega ramena
jedan je glumio tomaša na kojega sam slaba
nepodnošljivo me lako uvjeravajući
da zaista zaista treba
jednom već
rasjeći površinu stvari
i pogledati konačno što se to stvarno krije
i ispod i unutra i s druge strane i naročito s druge strane
naše najdublje potrebe
a drugi je
s ravnodušnošću jednoga mersaulta
tvrdio da još dvije ili dvadeset manje ili više
nigdje i nikada ne mijenjaju ništa
od suštine
a onda su navalili i jednoglasno
da koliko je takvih koji neće dobiti nikada
baš ovakvu jedinstvenu priliku
za generalnu
koračati prema svjetlu
na kraju
u tunelu
i doznati
napokon doznati
kako pustiti
i otpustiti
ispustiti
odahnuti
i izdahnuti
kad jednom konačno sve to
nekada tako i toliko naše
zbog čega su se ikada od divljenja i od ljepote
od brige ili od strave iz naših grla izvijali krici
odleti
ovako kao danas s odmahom ruke
mali napasnici
***
KAO SLOBODA, DAKLE
dok sam bila još djevojčica
smrt me strašno plašila
kako i ne bi
rekli su da je crna i koščata
zakrabuljena i s oštrom kosom preko ramena
skoro da sam i priželjkivala tu količinu očaja
koja bi je pretvorila u iscjeljenje za nemoćnoga
u miomiris
u odmor
u zaklon
u povratak
sve samo da je se više ne moram bojati
a onda si došao ti
i sad nakon tog vrlog novog svijeta koji smo zajedno
otkrili (posvud robovlasnici i još okrutniji robovi a očaja
toliko da je od njega pozelenjela i njezina haljina
što pada
u dugim i teškim naborima)
sa smiješkom joj prilazim i pomalo zavidim
na postolju na kruni na visoko visoko uzdignutoj ruci
na kojoj je umjesto baklje u nebo čitavome svijetu
(tebi, dakle)
ispružen
srednji joj prst
***
DANSE MACABRE
Ples pod maskama u zadružnom domu.
Nadam se – neću taknut ti sujetu
Ako tu priču ispričam po svomu
S kompozicijom čvrstom, u sonetu.
Ja Leptirica što pleše sa Smrti.
Valcer. I tango. Čak i ples na stolu.
Tko želi znati (gle, još mi se vrti),
Smrt je igrala baš vodeću rolu.
I pitala me otkud to dolazi
Da tehnika mi toliko je sjajna.
Šapnuh joj: – Smrti, sada dobro pazi,
Kad Ti otkrijem u čemu je tajna,
Da od priznanja ne ostaneš nijema:
Kad s Tobom plešem, kao da Te nema!
__________________________________________________________________________
SONJA DELIMAR profesorica je hrvatskog jezika i književnosti (radi u Gimnaziji “Fran Galović” Koprivnica, u statusu savjetnice) koja na facebooku objavljuje poeziju pod pseudonimom Glorija Jagoda Magdalena (tko želi psihoanalizirati, brzo po Marinkovićevu dramu!).
Pod pseudonimom objavila zbirku pjesama Zavođenje Zeusa (2016.), a pod pravim imenom pjesme u Forumu, Kolu, Vijencu, Riječima i na nekim internetskim portalima. U pripremi joj je knjiga Poetskih dijaloga tj. pjesama koje se referiraju na djela hrvatskih (uglavnom) lektirnih autora i fb frendova u izdanju Matice hrvatske. Dorađuje još nekoliko rukopisa.
čovjek-časopis 