SKRAĆENICA
napisao bih ti
jednopotezno
volim te
samo to
ni riječi više
sad kad si daleko 2000 km
sad kad sam te pustio
i mislio da sve samo prođe
ili bolje da upotrijebim skraćenicu
vt
nekako ostavlja dojam
usputnosti
ležim između prašnjavih zavjesa
koje ne podnosim
ali si ih ti voljela
i pitam se što bih mogao raditi tako sam
pomislio sam kako je najbolje da umrem
ali što ako se u posljednjem trenutku predomislim
i rukom uhvatim zavjesu
jer eto ipak ne bih
zadnje što sam vidio
prašina je koja lagano nestaje
ispred mojih očiju
baš kao i ti onoga dana
ostavio sam ti ceduljicu na kojoj je pisalo
jednopotezno
objesio sam se
nisam smislio skraćenicu
***
SVE BEZ ČEGA SE NE MOŽE
opet sam cijelo jutro prenosio kutije
sve ono što mi je važno
bez čega se ne može
najpotrebnije
kad je sve završilo
ušao sam u novoiznajmljeni stan
peti te godine
otvorio prozore
promatrao malo krošnje
zapalio cigaretu
i shvatio
ne može se samo bez tebe
razbio sam sve što sam ponio
bakin tanjur iz šezdeset i neke
tvoj mali dar iz Španjolske
(na kojem si flomasterom ispisala naše inicijale)
očev okvir što je bila jedina ostavština nakon smrti
i sve magnete koje smo skupljali
iz stana u stan
onda sam stao
više nije bilo lomljivih stvari
legao sam nasred sobe
i poželio umrijeti
večeras ću izrezati
sva tvoja pisma
posvete iz knjiga
fotografije
a onda možda
i samoga sebe
***
HTIO SAM BITI
tvoj mali ventilator ljeti
zadnja pjesma u zbirci ona koju uvijek pročitaš ispočetka da malo opet nemaš plan
onaj najslaniji dio kokica na dnu posude
prekrasan dan od nekidan
etida koja ti se uvijek iznova igra
boca vode bez koje ne ideš u krevet
onaj koji te uvijek namješta i to te živcira ali ipak ti je više slatko
prvi gutljaj pive
topli sendvič ujutro
sredina krimića
propuh na najsunčaniji dan
suh pod
neizgrebana tava
sitna salata jako začinjena
knjiga koji ćeš jednom pročitati pa da se nađe
odjeća koju si naslijedila
scroll prije spavanja
bloger za šminku
zabavne slike s mačkama
pune ulice ljudi za isti cilj
oprana kosa
feferončić
krumpiri u rolu
***
UPUTSTVA ZA SAUČEŠĆA
nakon duge i teške bolesti
duge i teške
zašto to pišu
kao da je bitno
mrtav je
prolazi me jeza
zamišljam kako vrijeme staje
a osoba se muči
dugo i teško
a ljudi oko nje jedva to preživljavaju
mrtav je
umro je
ubijen je
dosta je
ili otišao je iznenada
zamišljam kako naglo pada na tlo
a ljudi oko njega pamte taj prizor cijeli život
iznenada ili dugo
možda je to uputa za razgovor s bližnjima
ako je iznenada
osobe se dugo grli
ako je dugo
onda ih se zagrli malo kraće i ne pita ništa o tome
znali su
bilo je dugo
a nisu nam spomenuli ništa
ne znaju o tome govoriti
ako je iznenada
onda su u šoku
onda je bolje ništa ne pitati jer još nije stvarno
pitam se dok prolaze ti životi
je li zaista razlika u duljini zagrljaja
i kako se koriste ta uputstva?
što ako te ja želim snažno stisnuti i ne puštati te cijeli vijek
i što ako mi nije bitno kako je umro
jer izmučena tijela ostavljaju miris propadanja u nosnicama
po koži namještaju i cijelome svijetu
a iznenadno mrtva okuse željeza u ustima
drhtavim rukama riječima koje moraju biti izgovorene i cijelome svijetu
i kako da koristim ta uputstva
kad znam da su i ti mirisi i okusi vječni
i samo te želim zagrliti
___________________________________________________________________________
ESPI TOMIČIĆ (1995.) je student dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Član feminističkog kolektiva fAKTIV i dečko s kvarta.
čovjek-časopis 