SAPUN
Mi Slovenci imamo oči naštimane na
transcendenciju, dvostrukosti, ogledala i
kosmos. Sveta groza je naš vrhovni
osjećaj. Lijepa kao benzin na vodi, kao
nerazaznatljiva crna fleka u noći. Modernisti
su se proglasili za vrhovnu kastu. Muhe
idu na govno. Modernisti na Slovence.
Sociolozi na moderniste, i mada niko
nikoga ne jebe, imamo uvijek nekakav
bestjelesni grupni seks. Zatim smo
malo zbunjeni i na obljetnicama gutamo
klasike. Mlade književne oduševljenice ih
gutaju još pliće. Starije, seksi komandirke
književnih klubova dublje. (Lud sam za obje
jednako.) A dani teku mirno dalje, samo mlade
doktore humanističkih nauka ponekad živcira
pomanjkanje sudbinskih priča. Prepoznaješ ih
po beretkama. Njihov šetajući korak je dug,
kao da su sve vrijeme na sindikalnoj ekskurziji
u Heidelbergu. Ambiciozni pjesnici iz provincije
hodaju po gradu zamišljeni i astralni.
Najviše ih inspiriše sjedenje na sastancima.
Modernista nema u gradu. Žive u udžbenicima,
u divljenju studenata književnosti,
u doktoratima i na akademijama. Aprilsko
nebo je puno trikova i poezija je kao hodanje.
Nikada ne znaš kamo ćeš doći. Nikada se
ne baviš tim, ali postavit ćeš naprijed
prvo desnu nogu a zatim lijevu ili će biti
obrnuto. Nikada ne znaš, da li ćeš hodati samo
u mislima, ili ćeš se okliznuti na sapun,
i pasti među Zvijezde, u Makaze,
u Žir, u Bijelo i potom doći na
površinu negdje u Liliputu ili Brobdingnagu,
kao ljubimac naroda i struke –
još jedan žalostan i slomljen modernist.
***
INDIJANSKO LJETO
Popodnevni šapat u krošnjama
drveća. Svjetlost sipi sa visine kao čisti
solipsizam. Začuđeni zastajemo;
sva težina nam se ljušti sa tijela.
Vrijeme sanja, kako je biti promijenjen
u zlato. Kako je redoslijed mjeseci
samo sljepilo. Kučići su razdragani,
nad njima ptice mirno podupiru nebo.
Neka ustraje ta milina, koja raste
polako i preko dana se kao staklena
palača digne iz jutarnje magle.
U tom trenu je ona naše ogledalo –
međuprostor, koji siječe vrijeme i bez
društva tamnoga duha žuri napolje.
Neka se topao vjetar kreće kroz sate,
kao da već sada suši svaku buduću ranu.
UROŠ ZUPAN (1963, Trbovje; Ljubljana)
pjesme su preuzete iz časopisa za književnost i kulturu Život, 1-2/2019, temat “Govor drugih”, a izvorno su objavljene u zbirkama “Jesensko listje”, 2006. (Sapun) i “S prsti premikamo topel zrak “, 2018. (Indijansko ljeto)
sa slovenskog preveo Dejan Tešić
čovjek-časopis 