ALATNICA TUGE
kad si me ostavio
noći su izrasli zubi
do jutra me premetala po kutnjacima
nabadala sam se na očnjake vremena
koje odjednom ne prolazi
kazaljke su me potepljale
tijelo sam si pronašla ujutro
sklupčano na uzglavlju kreveta
izgleda da se nisam ni izula
pregovarala sam cijelo dopodne s kapcima
samo da mi razbistre oči i ostanu otvoreni
džabe, izlijevala sam se sama iz sebe
kad sam shvatila da si stvarno otišao
sukrvica od misli razvlažila se u ranu
moram izučiti zanat
postati majstorom
pokrpati rupe
naoštriti rubove
naučiti ponovno pokretati motor
cirkuliram besprizornim kružnicama
užasava me reći otkad ili domišljati dokad
moram postati majstorica
rastavljene dijelove ponovno učiniti cjelinom
izgubljene komade uspješno zamijeniti novima
volim gledati kako radiš
na suncu ti je koža još ljepša
u rukama ti i štap i stari lonac i blatna boca rakije
izgledaju čarobno
dok držiš volan traktora,
zabijaš čavao u komad drveta
podižeš solarnu ploču
držiš me u šaci
iz kojeg si svemira i
šta će ti uopće moja utroba
pored svega
kako da ti kažem
od tebe mi se
nadimaju pluća
petlja mi se želudac
srce mi prerasta prsa
vene zabezeknuto pulsiraju
ni njima nije jasno
kamo će sva ta krv odjednom
puni su mi te obrazi
kad si otišao
dekonstruirao si me
poispadali su čavlići
komadi su se ispremetali
ne znam gdje šta ide
kako da pokrenem noge
kako da ispružim ruke
nešto nedostaje
kako se otvaraju oči
kako se zaustavlja poplava
kako se pravi kraj
šta ću s ovim požarom u stomaku
gdje su uputstva i što si odnio baš sav alat
pokušavala sam se popraviti
čekićem sam lupala čvorišta
ne bih li se preoblikovala
prenamijenila za samoću ili neko drugo zajedništvo
ništa
pokušala sam si odvaliti lijevo rame
koje bi prije poljubio dok se budiš
pajserom sam iz uha čupala ušaptane riječi
kojima si umio ispuniti cijeli šator u šumskim noćima
ništa
kliještima sam odvrtala misli u jednu stranu
pa u drugu, strpljivo
čekala sam mali škljoc i zvuk otpuštanja
ništa
zamišljam tu nevidljivu vezu s tobom
u mislima uzimam ručnu pilu
škare za željezo
skalpel
ništa
sve što osjećam u jednoj je točki
u mislima uzimam ubodnu pilu
bušilicu
svrdlo
ništa
lemilicom talim osjećaje
izlijevam ih u kalupe
svojih beskorisnih pjesama
gledam kako se hlade
i postaju još teži
znači, ništa
posve nemjerljiva
moja ljubav je imaginarna jedinica
jesi li prestvaran da ju pojmiš?
***
NEMAŠ NIŠTA S TIM
volim pisati o tebi
čak i sad, jer
imam pernicu punu veznika
uz pomoć kojih ponekad učinim
da opet izgledamo kao cjelina
volim pisati o tebi, kao i prije
jer, okitim te posvojnim zamjenicama
i pretvorim točke u zareze
kraj tad prerasta u trajanje
prestanak se rastapa u nastanak i opet smo
znaš li da postoje tisuće vrsta ljubavi
mi smo jedna od onih zauvijekastih,
s repom,
što mile u tišini i mraku,
postojane koliko i zrak u zraku
mi smo jedna od zauvijekastih
zato mi uvijek ostaješ stih
i kad ostariš
i kad mi zaboraviš ime
i jasno da imaš
ali,
nemaš ništa s tim
***
PRIDJEVI
snova
izranjam te iznova
iz snova
želim otkupiti tvoje pridjeve
učine me manje prijesnom
i riječi mogu termički obraditi
ako me opet zagradiš zagrljajem
nosit ću te uvijek u svojim temeljima
armiraj me prstima kao šipkama
tako zamješani, postanimo kretnja
prelijevaj me iz lijeve u desnu
dok si ne postanemo istok i zapad
osmislit ćemo se iznova
nova sezona
(ti i ja)
poboljšana verzija
(ja i ti)
drugo izdanje
(nas)
idući level
(mi)
ja bih da te mogu vratiti
_____________________________________________________________________
MARTA DŽAJA rođena je 1994. godine. Magistra je ruskog jezika i književnosti i sociologije. Tijekom pet godina studirala je u Zadru, Brnu i Moskvi. Za vrijeme studiranja jedan semestar radi kao demonstratorica na Odjelu za psihologiju pri kolegijima Kazalište i terapija, Ekspresivne scenske metode, Performans u svakodnevici te Poezija i trauma. Tijekom studija radila je kao nastavnica ruskog jezika i književnosti u privatnoj gimnaziji NOVA te kao voditeljica kreativnih radionica za djecu u privatnoj osnovnoj školi NOVA. Tijekom studija djeluje pri studentskoj “Književnoj udruzi Ludens” u Zadru, a od srednje škole do danas aktivna je članica “Udruge za promicanje urbane kulture ARLA” u Đakovu. Niz godina organizira promocije knjiga suvremenih autora i autorica, čitanja poezije, kreativne radionice pisanja, književne razgovore, predavanja, znanstvene skupove, festivale. Dosad objavila izbor pjesama u časopisima „Zadarska Smotra“ i „Nova Istra“ te grupnim zbirkama poezije „Poetski maraton – Riječi iznad svega“ i „Tragovi u snijegu: Sjeme za budućnost“.
fotografija autorice: Chiara Pesci
čovjek-časopis 