DVIJE SUBOTE POEZIJE MILIJA ĐUKIĆA (iz rukopisne zbirke “LJETNO KINO”), prvi dio

DOK SE MORE NE POVUČE

nivo mora raste
na balkonu ću otvoriti ljetno kino
zarađenim novcem kupiti barku
i ploviti

pristat ću uz bar na krovu tržnog centra
na happy hour-u
ponudit ćeš me znojem posejdona
platit ću ti morskim zvijezdama
u morskim puževima
ostaviti bakšiš

dat ćeš otkaz i doći raditi za mene
u početku
jedno o drugom malo šta znamo
pa će nam biti lijepo

ljubit ćemo se po starim
ulicama pod vodom
pušiti morsku travu
postati ortaci i dijeliti pazar

napravit ću ti bisernu ogrlicu
poklonit ćeš mi krunu od koralja

vremenom
krenut ćeš hodati
u svojoj prelijepoj kućnoj
daljini

upitnike ću probati
zadržati pod vodom
disat ću na škrge
prste pretvoriti
u električne jegulje

priznat ćeš
da nikad nisi htjela svijetliti
samo gorjeti

za našim kokičarem
bogatom kapetanu
uputit ćeš pogled
što topi ledenjake
gasi svjetionike
i diže more

otplovit ćete prema parizu

vratit ću se masturbiranju
na sirene izbjeglice
sa nekadašnjih obala
italije i francuske

emocionalno
postati meduza
i plakati za anoreksičnim
polarnim medvjedima

prodavati rum
bogatim kubancima
bakalar
norveškim siromasima

odlučan
da se ne zaljubljujem
dok se more ne povuče.

***

SLIKA SEZONE

svaki dan rad i disciplina
ustaljeni raspored gradova
iza mene
kilometri užarene ceste
zategnuto platno i besprijekorna projekcija
male pobjede
stvaraju velike uspomene
ovog ljeta ova zemlja
fudbalski je viceprvak svijeta
radost je oseka straha šapće mi more
ali sol je u mojim ušima i sezona se zahuktava
u slučaju prekomjerne stvarnosti
u novčaniku tvoja slika.

***

PETA NEDJELJA KAKO ČEKAMO
PASOŠ ZA NAŠEG PSA

otac me budi svakog jutra
u telefon psuje veterinara
pizdi zbog dugog procesa
iako ne namjerava iseliti ni sebe ni našeg psa

što se tiče mog odlaska
još nisam siguran
znam samo da sam ovdje
neispavan i neispravan
i da čitava ova stvar sa
pasošima i odlascima i psima
postaje opsesija svim ljudima koje znam

jedinog koga se ništa ne pita
i koga uopšte nije briga
je naš pas koji trenutno
naslonjen na balkonski prag
razgovara sa suncem i insektima.

***

SRETNO POSLIJEPODNE

u kriglu
sa pola litra vode
potapam dvije vrećice čaja

polako pijem mlako
plovim
mali pas
grije mi stopala

vrećice kasnije
povlačim za konce 
one se klate iz njih kaplje
voda bog
sreća.

_____________________________________________________________________________________

MILI ĐUKIĆ rođen je 1987. u Mostaru. Živio, radio i školovao se u Adapazaru, Sarajevu, Kristian Sandu i Poreču. Objavio je zbirke pjesama “Sabrana djela iz oduzetog tijela” (Bratstvo duša, Zagreb, 2014.), “Zima će ponovo biti teška” (Bratstvo duša, Zagreb, 2015.) i “Pregaženi ježevi” (Treći Trg, Beograd, 2018.)