Od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše
vatra čisto gori cvijet se slađe razmnaža
muškarac i žena idu kao jedno
ne skreću očima
a izgubljen spokojno nalazi svoj put
od ljubavi na zemlji sve je čišće
i čovjek se prisjeća bistar med u košnicama
čovjek se prisjeća kako rosa pada
bez moći su sve kužne bolesti
sama smrt silazi mirna i lagana
od ljubavi na zemlji čovjek živi sa slikom pred očima
on joj polazi od nje se ne razdvaja
on je traži po svim zakutcima
po svim grmovima po svim sobama
od ljubavi na ovom tlu slika izrasta
kojoj idemo čista i visoka
od ljubavi na zemlji čovjek gradi vješala
od ljubavi na ovoj zemlji samoubojica
i ludila i mraka od ljubavi na ovoj zemlji
mrtvaca da primi
sama zemlja se otvara
______________________________________________________________________
NIKICA PETRAK (Duga Resa, 1939. – Dubrovnik, 2016.), iz knjige “BLAŽENO DOBA /Sabrane i nove pjesme, 1959. – 2009./”, Matica hrvatska, 2009; originalno iz zbirke “Razgovor s duhovima”, 1968.
čovjek-časopis 