KRATKI DOKUMENTARNI FILM
kad sam baš umorna, koji sekund pre nego utonem u san, zamišljam kako snimam kratki dokumentarni film. ne odmaknem mnogo, već u prvim scenama izgubim se između sebe i kadrova, zamišljam detaljno kako bih mogla, iz kojih uglova, kojim objektivima. naravno, snimam film crvenim nikonom, što mi jerina rekla da kupim, a ja otišla i kupila.
//
na kastingu – smotra pokojnih likova: baba se pojavi kad okrenem točkić na šporetu. druga se pojavi ispod prljavih sudova.
//
obična postavka, kuhinjska. italijansko kuvalo za kafu, ručni mlin iz jugozapadnijih predela, domovine predaka. scena traje, meljem, možda bude neki kadar izbliza. kafa peni, stojim pored artur martin šporeta. made in smederevo, godina proizvodnje cca 1974. noga mi je savijena, stopalo desne noge pridržava leva butina. ruke sam prekrstila.
//
naracija: život? život je prva scena iz kratkometražnog dokumentarnog filma u kojem je jerina umrla. jebiga.
______________________________________________________________________
SONJA ANTONIĆ ponekad, kad ustane rano, kuva kafu na babinom šporetu iz sedamdeset i neke; u položaju Vrksasana, domunđava se s nemogućim i svemogućim bićima. I s pticama.
čovjek-časopis 