KAO IMELA

Ona je u tebi
od začeća,
od prvog časa
tvog postojanja,
od tvog prvog uzdaha,
od prvog plača,
ona je u svakom atomu
tvog bića,
u svakom trenutku
tvog žića,
ona je u tvom oku,
u tvom krvotoku,
u tvom srcu,
u tvojoj duši,
u tvojoj jetri,
u tvojim plućima,
kada ti rasteš
i ona raste,
dok ti stariš
ona je sve mlađa,
sve ljepša,
sve zanosnija,
kao imela
na šumskom stablu,
sve zelenija,
hrani se tvojom krvlju,
diše tvojim plućima,
gleda tvojim očima,
hoda tvojim nogama,
miluje tvojim rukama,
ljubi tvojim ustima,
liježe s tobom u istu postelju,
kao da ti je muž,
kao da ti je žena,
dok ti spavaš
ona bdije,
kada se budiš
ona snije,
kada boluješ
ona ozdravlja,
ti brojiš dane,
mjesece, godine,
slaviš rođendane,
nazdravljaš rodbini i prijateljima,
ona se smješka
i čeka,
strpljivo čeka
tvoj zao čas,
nikada se ne odvaja
od tebe,
prati te u stopu,
kao sjena
i vreba na tvoju glavu
kao gladna hijena.

FUAD HRUSTIĆ (Gradačac, 1963.), prvonagrađena pjesma na ovogodišnjem književnom natječaju/konkursu “Musa Ćazim Ćatić”.
autor je i laureat Nagrade Lapis Histriae 2020, za kratku priču “Mladi lososi” https://www.forumtomizza.com/sl/fuad-hrustic-mladi-lososi-2020/335/