MAG 31
dok žičana glazbala oponašaju krikove južnih ptica
nije vrijeme za spavanje naše sljedbe
za sladostrašće pod stablima europskih oraha
jer pišemo posve bijele knjige
blijedi Kosovari peku nam jonske slastice
stari bijeli ljudi dugačkih stopala kušaju ljetni doručak
u društvu brojnih potomaka
jedu uslast s Kristom u duši
mutnih očiju ukrcavamo se na krstaricu
kapetan pozdravlja
prolazimo kraj zjala i ždrijela stijenja
govorimo riječima posuđenim od mora
ono će nam ih vratiti kada koraknemo u njegovu vodu
gdje si posjetio moja usta kao što to dupini čine kada je hladno
ličimo na pogane podmorske plesače
indolencija je činjenica kao i bogomoljke na našoj uljanoj slici
suočavamo se s njima
igrajući kao da dotičemo trbuh bijela medvjeda
njegove borealne sjene
nalik predvečerjima istarskih brežuljaka
uvijek si i svuda vidim te na egzotičnom dubu
otpornom na zub vremena
zvizdan je čitam južnoameričku poeziju
ne zaboravljajući europsku rijeku
u koje su se bacale strijele samostreli
Hemingwayjeve napete puške
tvrd je orah voćka čudnovata
stih izašao iz Njegoševih čulnih usta
lovio je mudrosti i stihove s visokih gora odakle prijete vukovi
a toliko je dojenčadi za nadohranu
došlo je njihovo vrijeme učimo ih kako se uči
govori hodajući
u jacuzzi bazenima prepoznajemo kožu drugoga
nujnih tijela željni kućnog praga okrećemo stranicu knjige
kupajući se u jodnoj vodi
naizgled kontrastno poput Nazorovih aliteracija
preduhitrio si mnoge ušavši u lađu
Mrežnica mirno teče u hladovini
četvororječni grad dugo se kupa u Kupi
iz koje si supstancije tako mek nag sveprisutan
diviš se amebi bakteriji
pratiš hijerarhičnost organogeneze
gajiš devociju prema placentalnoj membrani
hraniš se matičnom mliječi
prepuštaš bogu njegovu besjedu
pčelar će ti se diviti
košnice u visokoj travi cvjetne livade
gdje buđenje traje dugo
snovi su razmrvljeni često uđu u krilo živopisne narativne umjetnosti
izbojci smo na majci zemlji
nas se ne smije dirati
ne smije nas se dirati
***
MAG 74
geranij nosi bogata
duboka značenja i asocijacije
ovdje gdje je nebo naših užitaka
bjelina zidova i ognjišta
s jeseni glave dunjina ploda udaraju o glavu Zemlje
po njoj sjedimo ukriženih nogu
dobro mjesto za meditaciju
rođenje djeteta
zeleno obojena masivna vrata svakim danom drugačija
zrače kraj sna dobrojutro tvome licu
ono me uvijek na isti način gleda
pjevaš kada si sam poput nara
na klupici rišeš posve autentično znakovlje
jutro je na svome mjestu
s one strane trijema niska trava
staza
razbacani plodovi miris bijele kave
tvoja ruka vrlo blizu moje
kuća šuti kao i ostale kuće u našem kraju
a more zove osebujnim sofisticiranim načinom
osjećamo njegovu moć zavođenja
čežnju za ljudskim bićima
nudi nam se bez obzira na tratinu
makadamski put je surov i tvrd
kamen težak
postojanje zaigrano more ne boji se ničeg već nam se divi
nama svojoj djeci
kao da smo sve što vrijedi
cvijeće snubi plod
zbog njega se ispisuju
ispjevavaju ljubavne pjesme
one koje se ne zaboravljaju
poput krhkih biljki loze šeboja zumbula
od prapovijesti si ovdje
mislimo koliko je vremena do raspršenih malih kontinenata
otoka Oceanije
do krhke crte koja dijeli zemaljsku atmosferu od svemira
na križištu smo raskršću putova što vode put neba
gdje sunce prolijeva svjetlost po puteljcima kojim se polako vraćamo kući
u gnijezdo koje smo svili od najljepših knjiga
_______________________________________________________________________
NADA GRUBIŠIĆ (Pula, 1954 – Zagreb, 2018) za života je objavila knjige “Apokaliptična avenija” (1986.), “Djevojčica iz porječja” (2000. i 2013.), “Djevičanstvo ili The Moralizing Florist” (2003.), “Metropola praznine” (2007.), “Čitanje Dubrovnika” (ep; 2007.), “Akvarel” (poetski roman bez interpunkcije; 2010.), “Bolesna ruža” (2013.), “Oralne teme” (2013.), “Putovanje u mjestu” (2013.), “Kadulja – u zaklonu s Nabokovom” (2015.) i “Tusculum” (2016.). Posthumno su joj objavljene zbirke pjesama “Magnesium beach” i “Gibraltar”.
čovjek-časopis 