SUNCE SE SMIJE
Sunce se smije mrtvacima:
Vi
s bolnim licima
i s bolnim srcima,
s usnama vrelim
što pjevaju
svetoj Pravdi.
Kruti asketi
u modrim kaputićima,
s mišlju, čvrsto
u budućnost uprtom,
i s rezignacijom
u crnim očima.
Ja sam raskoš.
***
KVRAGU, REKAO BI
Kvragu, rekao bi čovjek
i naručio još kvarat vina.
Nije li u 4 poslijepodne umrlo
umjetničko srce?
Šuplje zvone zvona, to su
prazne pjesme koje poznajem.
Samo jedna mi je draga.
Rekvijem koji još ntko nije
započeo.
Već izvjesno vrijeme živim
od otrova i mržnje, prezira i smijeha,
a bol je jedina
moja utjeha.
Ah, ipak se tim budalama
podsmjehnem.
Vi okruglih lica,
ipak: živim.
***
OPROŠTAJ OD SOBE
Ti, čovječe s gorkim srcem,
odlaziš sada.
Snovi o njenoj zlatnoj kosi
još plove u svjetlu večernjem.
Napuštaš nas sada?
Ah, to je bilo nekada.
Sav intimni šapat
povjerljivih tajni.
Ugasio sam svjetlo.
Zatvorio sam vrata.
Otišao sam u tihom polumraku,
a vrata su zaplakala.
***
SAMOUBOJICA PRED ZRCALOM
Samoubojica pred zrcalom.
Preplašena duša.
U crnim šumama ječi vjetar.
Noćna oluja kida mi srce iz grudi.
Ti si Leteći Holandez, duše moj,
koji se stalno vraćaš u pratamu,
opijajući se kada je oluja!
Na ulici policajac vrši svoju dužnost.
Strašno je tko je olujin brat!
Strašno tko je suncu srebrnom.
Ostani, duše moj, razbijen i skrhan,
ne traži spas od crnih obala.
Idem kroz šumu. Stabla su crna.
Dvoje idu oslonjeni jedno o drugo.
Nada mnom crni bezdan svemira.
Ja se sklanjam u njega
i osluškujem.
sa slovenskog preveo Josip Osti
čovjek-časopis 