LOVAC NA SNOVE
moj lovac na snove
ima dugački kaput i crne oči
kundakom puške pokuca
na moja vrata
tuk tuk tuk
ravnomjerno kao metronom
znam da već je vrijeme
a moj lovac na snove zna
kako se postupa s puškom
pažljivo
nacilja
točno
u sredinu
grudi
zatim dugo i tamno krvarim
dok mi on donosi slijepljen ulov:
komadiće konopca, šešire,
sablje i prije svega zube
mnogo bijelih zubi
poput perli rastresu se po stolu
a ljepljiva krv još dugo se cijedi
na drveni pod
on obriše prste
pokupi pušku
utrne zvijezdu u oku
i ode koracima metronoma
a ja čekam jutro
kad ću se, kao i toliko puta ranije,
ispred kreveta opet pokliznuti
na vlastitoj krvi
***
PARADOKS PODNEVA
žedni bogovi digli su ruke
i potonuli za horizont
sjene zdenaca se krate
pad kamena je dulji
jedna ruka odbacuje sjeme kima
na ispucalu stazu
***
SELIDBE NA JUG
nebo poput plahte klizne
u očnu jabučicu
glatka linija leta nabora
mrežnicu, u nju utisne
oštru sliku strelice
negdje u tijelu još postoji
sjećanje na pradavno
zapljuskivanje valova
na odbljeske krila što kucaju
brže od vjeđe
u tijelu koje više ne zna
gdje završava oko i počinje
ptica
______________________________________________________________________
ZARJA VRŠIČ (Slovenj Gradec, 1993) magistrirala je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Prevoditeljica je i kritičarka, a piše i poeziju i kratku prozu. Krajem 2019. godine izašla joj je zbirka kratkih priča “Kozjeglavka”.
pjesme su preuzete iz časopisa “Poezija” 1-2/2018; sa slovenskoga preveo Edo Fičor
fotografija autorice: Uroš Abram, Mladina
čovjek-časopis 